Dobna ograničenja na internetu kao podmukli alat kontrole – je li Hrvatska slijedeća?

Uvođenja dobnih ograničenja na internetu za mlade ljude uvode se posvuda odjednom. Zemlje jedna za drugom, kao vođene nekom nevidljivom rukom, polako uvode identična ograničenja na internetu za mlađe od 16 (ili 15);

Australija Austrija Njemačka Malezija Španjolska Francuska Danska Grčka Norveška Velika Britanija Turska Češka

Ovo bi trebalo upaliti alarm za sve misleće ljude, posebno kada se sjetimo početka 2020. godine, kada su se vijci postupno zatezali, a kulminiralo je obveznim ili prisilnim cijepljenjem.

Postavlja se pitanje: kamo će to dovesti? Logičan sljedeći korak bio bi obvezno uvođenje digitalnih identifikacijskih dokumenata. Ako želite čitati ili objavljivati ​​na Facebooku, Instagramu, Telegramu, Twitteru, TikToku ili bilo gdje drugdje, morat ćete se identificirati. Naravno, to bi bilo samo kako biste dokazali da ste stariji od 14, 15 ili 16 godina. Jer kao, moramo zaštititi djecu.

Ovo je naravno priča za naivne.

Takva mjera ima malo veze s učinkovitom zaštitom mladih. Zapravo bi ukinula anonimnost i pseudonimnost na internetu, čime bi uništila upravo one zaštitne mehanizme koji su ključni za mnoge ljude: za zviždače, političke aktiviste, žrtve nasilja ili jednostavno za svakoga tko želi izraziti svoje mišljenje bez straha od represije.

Internetska identifikacija koju propisuje država predstavlja ogromno kršenje temeljnih prava svih: slobode izražavanja, zaštite podataka i privatnosti. Politička odgovornost za to mora biti jasno identificirana. Svatko tko uvodi ova pravila briše granicu između demokratske države kojom upravlja vladavina prava i države nadzora.

Posebno je problematično to što se, nakon što se implementira, takva infrastruktura lako može proširiti – danas društvene mreže, sutra aplikacije za komunikaciju poput Vibera i Whatsappa, forumi, stranice s vijestima, sekcije za komentare – nazovimo to onim što jest: infrastruktura za nadzor. To je u suprotnosti s načelom demokracije i postavlja opasan put prema tiraniji.

Ono što bi potom moglo uslijediti, jest uvođenje CO2 certifikata, digitalnog programabilnog novca i gradova od 15 minuta. Za svaki od njih potreban je digitalni ID.

Istodobno, EU i SAD proširili su svoj već nezakoniti režim sankcija prema međunarodnom pravu kako bi uključili privatne osobe. EU je sankcionirao nezavisne novinare koji su pisali o Gazi ili o Rusiji, istaknute analitičare i aktiviste za ljudska prava. SAD su čak sankcionirale Francescu Albanese, posebnu izvjestiteljicu UN-a, zbog izvještavanja o Gazi.

Sankcije pretvaraju ljude u globalne financijske “izopćenike” – ne mogu otvarati bankovne račune niti koristiti kreditne kartice. Nije im dopušteno putovati. Čak se i njihove obitelji suočavaju s kaznama ili zatvorom ako posluju s njima. Kažnjavaju ih jer govore istinu.

Kombinacija sankcija i obveze identifikacije pojedinaca na internetu sljedeći je logičan korak.

Hoće li se i Hrvatska uskoro upisati na gornju listu zemalja? Sigurno da hoće. Predstavnici stranke Možemo prije dva mjeseca uputili su u proceduru prijedlog zakona o “digitalnoj zaštiti djece”. Kreću u prikupljanje potpisa zastupnika kako bi došao na raspravu u Saboru.

Izdajnička vlast Andreja Plenkovića, Briselskog slugana i globalističkog kolaboratora, sigurno im se neće opirati. Kao što neće ni SDP. Jer diktat je već stigao iz globalističkih centara moći. Sad je samo pitanje implementacije, i marketinga – odnosno kako to prodati javnosti.