“Korona Kid” lažirao smrt u Kolumbiji?

U Hrvatskoj ima mladih poduzetnika koji su zaradili novac pametno i marljivo. Filip Mihalić, sin bivšeg HDZ-ovog saborskog zastupnika Anđelka Mihalića i nekadašnjeg načelnika Općine Gornji Kneginec kraj Varaždina, nije bio jedan od njih — barem ne prema onome što tvrdi Državno odvjetništvo.

Mihalić je u poslovne vode ušao još kao srednjoškolac, pokrenuvši tvrtku Buryen koja je u početku uvozila tekstil iz Kine. Ništa spektakularno, ali solidno. A onda je stigla pandemija, i s njom — prilike kakve se ne propuštaju. Tvrtka je proširila djelatnost na medicinsku opremu i brze antigenske testove za COVID-19. Mihalić je tada imao 24 godine, nije imao nikakvih referenci u medicinskom biznisu, ali imao je nešto možda korisnije: oca koji je bio HDZ-ov zastupnik i mrežu koja dolazi uz tu funkciju.

Biznis je krenuo dobro, možda previše dobro. Novinari 24sata razotkrili su u travnju 2023. kako je Mihalić u početku uvozio originalne kineske Boson Biotech testove, čija je mala količina prošla validaciju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Onda se prebacio na isplativiji model: u tvornici u Istanbulu organizirao je serijsku proizvodnju krivotvorina koje su oponašale izgled, sastav i pakiranje originalnih testova. Te testove uvozio je u Hrvatsku i distribuirao ih dalje — i to ne nekome na crnoj burzi, nego bolnicama, domovima zdravlja, zavodima za javno zdravstvo i Ravnateljstvu za robne zalihe. Dakle, institucijama koje su koristile državni novac i koje su testovima provjeravale zdravlje građana.

Ukupno je kroz taj kanal prošlo više od 1,3 milijuna krivotvorenih testova. Protupravna zarada: 445.932 eura. Novac je potom, kako tvrdi tužiteljstvo, isplaćen Mihaliću na ime dobiti tvrtke, a zatim položen u banku radi oročenja — što je u pravnoj terminologiji pranje novca. Ovo nije bio sitni prevarant iz podzemlja. Bio je to poduzetnik s mrežom, s pristupom institucijama i s papirima koji su izgledali legalno sve dok nije postalo jasno da nisu.

U prosincu 2025. Državno odvjetništvo podiglo je optužnicu. Mihalić je bio optužen za krivotvorenje lijekova i medicinskih proizvoda te za pranje novca. Otac Anđelko optužen je za organiziranje krivotvorenja. Optužnica je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu. Suđenje je trebalo početi.

Iznenadna smrt u Kolumbiji

Danas, 21. srpnja 2026., portali su objavili vijest koja je zaustavila sve: Filip Mihalić preminuo je u 27. godini tijekom boravka u inozemstvu. Prema Varaždinskim vijestima, koje su prve javile, smrt se dogodila u Kolumbiji.

Uzrok smrti nije poznat. Detalji nisu objavljeni. A onda je 24sata ujutro kontaktirao Općinski sud u Varaždinu — sud koji mu sudi — i dobio odgovor koji govori sve: sud nije zaprimio nikakvu službenu vijest o smrti Filipa Mihalića.

Zastanimo. Čovjek je navodno mrtav. Vijest je objavljena u medijima. Ali sud pred kojim mu teče postupak, koji bi morao biti prvi obaviješten, o tome ne zna ništa. Nema potvrde, nema dokumenta, nema službene komunikacije. Samo vijest koja je stigla iz Kolumbije i portali koji su je prenijeli.

Koliko košta certifikat o smrti?

Ovo pitanje ne postavljamo kao retoričku figuru. Postavljamo ga jer je odgovor na njega javno dostupan, dokumentiran i zastrašujuće banalan.

Istraživači tvrtke Resistant AI koji se bave dokumentarnim kriminalom objavili su opsežnu analizu tržišta lažnih certifikata o smrti. Zaključci su sljedeći: u specijaliziranim online “farmama dokumenata” dostupni su predlošci za više od 400 različitih vrsta certifikata o smrti, koji pokrivaju više od 190 zemalja. Platforma Scribd sama po sebi bilježi više od 310.000 rezultata na pretragu pojma “death certificate.” Prosječna cijena jednog lažnog certifikata o smrti: oko 28 dolara.

Dvadeset i osam dolara.

Kolumbija je, u tom kontekstu, posebno zanimljiva destinacija za ovu vrstu dokumentarnog kriminala. Kao zemlja s koruptivnim problemima u državnoj administraciji, visokim stupnjem neformalne ekonomije i ograničenim digitalnim sustavima bilježenja civilnih akata, predstavlja jedno od lakših mjesta za ishođenje dokumenta koji bi, barem privremeno, uvjerio institucije da je netko mrtav. Istraživači Resistant AI eksplicitno napominju da je “provjera prekograničnih dokumenata iz manjih ili manje razvijenih zemalja posebno zahtjevna” jer institucije nemaju iskustva s tim dokumentima, ne znaju kako izgledaju originali i moraju prolaziti kroz kompleksne postupke provjere koji uključuju kontaktiranje stranih vlasti — postupke koji mogu trajati tjednima.

Mihalić, koji je optužen za krivotvorenje medicinskih dokumenata i pranje novca, dakle čovjek čiji je profesionalni profil direktno vezan uz krivotvorenje i zamagljivanje dokumentarnog traga, sada je “preminuo” u jednoj od zemalja u kojoj je ta vrsta dokumentarnog kriminala najlakše izvediva, u trenutku koji je za njega bio izrazito povoljan — pred početak suđenja.

Slučajnosti se događaju. Ali ova ima impresivan timing.

HDZ kriminalci i geografija bijega

Postoji jedna neformalna tradicija u hrvatskoj kriminalnoj mitologiji koja kaže da HDZ-ovi problematični likovi, kad im postane prevruće, odlaze živjeti u Bosnu i Hercegovinu. Susjedna zemlja bez izručenja, dovoljno blizu da se prati što se događa kod kuće, dovoljno daleko da se ne mora odlaziti na sud. Model je bio testiran i funkcionirao je neko vrijeme.

No čini se da se geografija modernizirala. Bosna je suviše blizu, previše vidljiva i suviše umrežena s hrvatskim medijima. Kolumbija je daleko. Kolumbija ima probleme s korupcijom. Kolumbija ima 28-dolarske certifikate o smrti koji su dostupni online i teško ih je provjeriti iz Varaždina.

Uočava se obrazac: više se ne odlazi živjeti u BiH. Odlazi se “umrijeti” u Južnu Ameriku.

Hoće li Mihalićeva smrt biti službeno potvrđena, hoće li sud dobiti valjani dokument, hoće li hrvatska i kolumbijska tijela provesti zajedničku provjeru — to su pitanja na koja odgovori još ne postoje. Ono što postoji jest vijest bez potvrde, sud bez dokumenta i 27-godišnjak koji je bio pred suđenjem, a sad je navodno mrtav u Južnoj Americi.