Svjetska zdravstvena organizacija kakvu smo poznavali — moćna, financijski sigurna, politički utjecajna globalna institucija sa sjedištem u Ženevi — više ne postoji. Ne u istom obliku. Ono što nastaje na njezinom mjestu manja je, siromašnija i duboko nesigurna verzija koja se bori za vlastiti opstanak.
Brojke su impresivne u svojoj grubosti. Od ukupno 9.463 zaposlenika koliko je WHO imao u prosincu 2024., do lipnja 2026. ostalo je oko 7.525 — smanjenje od gotovo 20 posto. U samoj Ženevi, gdje je sjedište organizacije, radi se o rezanju od čak 28 posto radnih mjesta. Od 2.800 zaposlenika u ženevskom sjedištu, otišlo ih je ili odlazi oko 600 do 800. Uz to, konzultantski “shadow workforce” koji je prema internim podacima iz prosinca 2024. brojao više od 8.000 — smanjio se za 40 posto.
Kako se to dogodilo? Jednom riječju: Trump.
SAD izlazi, WHO pada
U siječnju 2025. predsjednik Donald Trump potpisao je izvršnu naredbu o povlačenju SAD-a iz WHO-a. Amerika je formalno napustila organizaciju 22. siječnja 2026. I s time je nestao novac koji je WHO decenijama tretirao kao zajamčen.
SAD je bio daleko najveći donator WHO-a — odgovoran za oko 18 posto ukupnog proračuna kroz obvezne i dobrovoljne doprinose. Sveukupna rupa u proračunu za ciklus 2026.-2027. iznosi 1,7 milijardi dolara. Uz američki izlazak, i drugi donatori su smanjili doprinose — globalni trend stezanja pojasa na koji WHO nije bio pripremljen.
Direktor general Tedros Adhanom Ghebreyesus rekao je zaposlenicima da nema izbora: “S 21-postotnim smanjenjem proračuna za 2026.-2027., usklađujemo strukture s temeljnim mandatom.” U prijevodu: radimo ono što možemo s onim što imamo, a ostalo se reže.
WHO osoblje u Ženevi nije pristalo mirno. U rujanskim i listopadskim skupštinama od kojih je jednoj prisustvovalo oko 800 zaposlenika, sindikati su izglasali “glasanje nepovjerenja” u proces restrukturiranja, tražili zamrzavanje otpuštanja i neovisnu reviziju cijelog procesa. Tvrdili su da su rezovi provedeni s “favoriziranjem i političkim pokroviteljstvom” i da “transparentnost, poštenje i humanost” koje menadžment spominje u priopćenjima ne odgovaraju iskustvima zaposlenika na terenu.
U međuvremenu, Ženeva je reagirala na način koji govori koliko je situacija ozbiljna: kanton i Wilsdorf fondacija najavili su osnivanje nove fondacije s 50 milijuna švicarskih franaka za pomoć međunarodnim organizacijama u prilagodbi, uz grant od 10 milijuna za zadržavanje osoblja NGO-a.
Jeremy Farrar: “odlazak u mirovinu” koji je bio nešto drugo
Prošle srijede, 20. kolovoza 2026., WHO je potvrdio da Jeremy Farrar, jedan od najuglednijih znanstvenika u britanskoj javnozdravstvenoj povijesti, odlazi iz organizacije krajem rujna. Glasnogovornik WHO-a to je nazvao “umirovljenjem u skladu s dobi” — Farrar ima 64 godine i dostigao je organizacijski dobni limit.
No The Telegraph je to prethodno objavio kao ostavku — i ta verzija priče ima više detalja koji je čine uvjerljivijom. Farrarovi kolege rekli su novinarima da je bio “sve frustriraniji unutarnjom politikom i birokracijom organizacije.” Farrar sam nije dao nikakvu javnu izjavu o razlozima odlaska — što je, za čovjeka koji je godinama bio izrazito javan i artikuliran u komentiranju globalnozdravstvenih tema, samo po sebi znakovito.
Širi kontekst: globalni raspad COVID manipulatora
WHO nije jedina organizacija koja se raspada. U istom periodu, američki CDC izgubio je direktora u manje od mjesec dana, a niz znanstvenih čelnika dao je ostavke u znak protesta. Američka agencija za nadzor hrane FDA prolazi kroz vlastitu vodstvenu krizu. Na globalnoj razini i UN agencije masovno otpuštaju.
Zatim su tu optužnice protiv dr. Faucija, bivšeg direktora agencije za alergije i zarazne bolesti NIAID, bivši “kralj” cjepiva protiv Covida, osramotio se na kongresnom saslušanju, kad je odbio dati odgovor na sva postavljena pitanja. Lako je moguće da završi u zatvoru, iako ga štiti “imunitet” kojeg mu je poklonio bivši predsjednik Biden.
Što dalje?
Trump je najavio da će SAD potrošiti 2 milijarde dolara godišnje na gradnju alternativnih globalnih sustava nadzora bolesti koji bi replicirali ono što WHO radi — ali skuplje i pod američkom kontrolom. Kritičari su taj plan nazvali “plaćanjem deset puta više za manje.”
No to je sada američka unutarnja politika. Pitanje za ostatak svijeta, uključujući Hrvatsku kao punopravnog člana i donatora WHO-a, jest: što dobivamo od organizacije čiji je kapacitet smanjen za 20 posto, čiji su stručnjaci nezadovoljni, čije je vodstvo u pitanju i koja se bori za vlastiti opstanak?
Tko će odgovarati za strahovite propuste u Covid pandemiji? Za uništene živote, firme, i zdravlja ljudi, a posebno mentalnog zdravlja mladih? Na ta pitanja zasad nema dobrih odgovora — ni u Ženevi, ni u Washingtonu, ni u Zagrebu.
Ostavite komentar