Australska provincija Victoria dobro nam je poznata iz pandemije Covida, kad su uvodili luđačke mjere, policijski sat, brutalne lockdowne, tukli prosvjednike, hvatali surfere po plaži i silom im navlačili maske na usta i slično. I taman kad pomisliš da vakseri ne mogu biti luđi, oni dokažu suprotno.
Glavni “biodiverzitetski službenik” australske savezne države Victoria ponosno je izjavio: “Privilegirani smo što imamo mogućnost voditi ono što se smatra najvećim programom cijepljenja divljih ptica na svijetu, gradimo znanje koje bi moglo zaštititi pingvine i ojačati pripravnost na bolesti divljih životinja u Australiji i u svijetu.”
Što se zapravo događa
U Australiji se od sredine kolovoza 2026. provodi operacija bez presedana. Victorijske vlasti planiraju uhvatiti 5.000 malih pingvina na Phillip Islandu i u St. Kildi, ubrizgati im cjepivo protiv ptičje gripe H5, implantirati im mikročip i pustiti ih natrag. Tjedan dana ili dva kasnije, naći te iste pingvine ponovo, uhvatiti ih ponovo, i ubrizgati im drugu dozu. Ukupno: 10.000 injekcija i 5.000 implantiranih mikročipova u slobodnoj divljoj populaciji pingvina.
Ubrizgavat će im kokošje cjepivo, jer je to jedino koje imaju. I to su najavili iako među pingvinima nije zabilježen nijedan slučaj ptičje gripe.
Naravno, nakon što je javnost burno reagirala na najavljene mjere, brže bolje su objavili kako je eto, upravo dan prije nego je program službeno počeo, potvrđena smrt prvog pingvina od ptičje gripe na Phillip Islandu. Ako im vjerujete. I to je utvrđeno PCR testom – istim onim kojeg su koristili za vrijeme pandemije Covida i istim onim za kojega je čak i njegov kreator Carry Mullis rekao da se ne može koristiti za utvrđivanje bolesti.
Cjepivo za piliće, u pingvine
Cjepivo koje se koristi je Zoetis H5N2 — ubijeni virus razvijen za perad, odnosno za kokoši. Virus koji kruži australskom divljinom je H5N1. Dakle: cjepivo nije razvijeno za pingvine, nije razvijeno za divlje ptice, i nije razvijeno za isti soj virusa koji je prisutan.
Australske vlasti to i same priznaju. “Iskustvo s korištenjem ovih cjepiva u vrstama koje nisu perad je ograničeno,” stoji u njihovim dokumentima. I dalje provode program na 5.000 slobodnih divljih životinja.
Nije to eksperiment u kontroliranim uvjetima. Nije to pilot program na par stotina jedinki. To je odmah — 5.000 pingvina, 10.000 injekcija, 5.000 čipova, u roku od nekoliko tjedana.
Mikročip za drugu dozu
Problem koji su i sami australski dužnosnici javno istaknuli jest logistički: “Jedan od izazova cijepljenja divljih životinja jest to što trebaju dvije doze.” Federalni ministar za okoliš Murray Watt rekao je direktno da je “dovoljno teško uhvatiti divlje ptice jednom, a kamoli dvaput.”
Rješenje: mikročip. Svaki pingvin koji dobije prvu dozu dobiva i implantirani identifikacijski čip kako bi ga se moglo identificirati tjedan dana ili dva kasnije i ponovo uhvatiti za drugu dozu. Bez čipa, nema načina da se zna koji je pingvin cijepljen, a koji nije.
Prioritet u prvom valu dat je pingvinima koji sudjeluju u turističkoj “Penguin Parade” — svakodnevnoj noćnoj atrakciji za turiste gdje pingvini izlaze iz mora. Razlog: ti su pingvini navikli na ljude i imaju predvidljive obrasce kretanja, što ih čini lakše uhvatljivima.
Pogodite tko je donirao 30 milijuna dolara
Ono što cijeli projekt stavlja u širi kontekst jest financijska veza s dobavljačem cjepiva. Zoetis, kompanija čije se cjepivo koristi, primila je gotovo 30 milijuna dolara u grantovima od Bill & Melinda Gates Foundation — uključujući financiranje za cjepiva protiv ptičje gripe i veterinarske lijekove. Gates Foundation je odvojeno financirala i razvoj H5N1 cjepiva.
To samo po sebi nije dokaz ičega nezakonitog ni neispravnog. Ali u kontekstu projekta u koji se ulaže bez prethodnog iskustva, s cjepivom razvijenim za drugu vrstu i drugi soj — netransparentnost o financijskim vezama izaziva sumnje.
Hoće li to zaštititi pingvine?
Ovo je zapravo ključno pitanje, i odgovor koji australske vlasti same daju je ograničen.
“Cijepljenje neće zaustaviti cirkulaciju H5 ptičje gripe u divljim pticama, ali može pomoći smanjiti njen utjecaj,” rekla je ministrica za okoliš Jaclyn Symes. Dakle: program ne sprječava bolest, ne sprječava širenje, i ne sprječava nova ugibanja. Samo “može pomoći” smanjiti utjecaj — uz napomenu da iskustvo s ovim cjepivom u pingvinima ne postoji.
Stručnjaci koji nisu direktno uključeni u program upozorili su i na specifičan rizik masovnog cijepljenja u divljoj populaciji: vakcinalni pritisak može ubrzati antigenu evoluciju virusa i favorizirati sojeve otporne na cjepivo. U pingvinima koji žive slobodno, ti su rizici još manje predvidljivi jer nema realnog iskustva s masovnim cijepljenjem slobodnoživućih populacija.
Što je normalno, a što nije
Pingvinska kolonija na Phillip Islandu je jedna od najvećih na planetu i turistički je i ekološki izuzetno vrijedna, a konzervacijski napori koji su je izgradili desetljećima su legitimni.
No postoji razlika između razumne preventivne mjere i masovnog eksperimenta bez presedana. Hvatanje, čipiranje i dvostruko injektiranje 5.000 divljih životinja s cjepivom razvijenim za drugu vrstu i drugi soj virusa, u roku od nekoliko tjedana, bez prethodnog iskustva i uz nepostojeće dokaze o učinkovitosti — to nije rutinska zaštita ugrožene vrste. To je, kako australske vlasti same kažu, “eksperiment koji gradi znanje.”
Pitanje je samo tko je pristao biti ispitanik. Pingvine, koliko znamo, nitko nije ništa pitao.
Ostavite komentar