Rusija pronašla rješenje za sankcije – gradit će podmorske tankere!

Rusija je započela razvoj podmornica na nuklearni pogon za prijevoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) i nafte, rekao je visoki vladin dužnosnik. Ovi podmorski tankeri služili bi za lakši prijevoz plina ispod leda iz Arktika u Aziju, ali i izbjegavanje zapadnih sankcija.

Rusija već koristi ledolomce na nuklearni pogon kako bi utrla put takvim pošiljkama iz Arktika a prolazom ispod leda skratio bi se put, prepolovilo vrijeme plovidbe i ruta ne bi ovisila o debljini leda ili vremenskim uvjetima.

Ali drugi razlog, potencijalno još važniji, je korištenje podmornica kao “nevidljivih” tankera kako bi se izbjegle zapadne sankcije i, sada već sasvim otvoreno – piratstvo zapadnih zemalja.

Ovaj koncept nije nov, ali je ponovno postao aktualan nakon zapadnih sankcija koje ograničavaju ruski izvoz energenata. Tradicionalni tankeri lako su pratljivi putem satelita i AIS sustava, dok bi podmornice teoretski mogle ploviti neprimijećeno, što bi Rusiji omogućilo diskretniji izvoz nafte prema azijskim tržištima.

Koncept podmorskih tankera povezuje se s ruskim institucijama poput Rubin Design Bureau, jednim od vodećih svjetskih projektanata podmornica. Upravo su iz tog kruga dolazile ranije ideje o civilnim podmornicama za transport robe kroz Arktik.

Rusija već ima iskustva s ekstremnim pomorskim tehnologijama. Njene nuklearne podmornice, poput Belgorod submarine, pokazuju sposobnost dugotrajnog djelovanja pod ledom, što bi se teoretski moglo prilagoditi za komercijalne svrhe.

Dužina ove podmornice bila bi preko 360 metara, čime bi zasjenila sve dosad sagrađene, s obzirom da trenutno najveća podmornica na svijetu Akula (Typhoon klasa) ima 175 metara dužine. Kapacitet bi trebao biti preko 180,000 kubičnih metara što je veće ili jednako današnjim Q-max tankerima.

No tehnički izazovi su ogromni. Prije svega, skladištenje nafte u podmornici zahtijeva potpuno drugačiji pristup dizajnu zbog pritiska, sigurnosti i stabilnosti. Za razliku od vojne podmornice, tanker bi morao imati ogroman kapacitet, što dodatno komplicira konstrukciju.

Tu je i pitanje ekonomije. Izgradnja jedne takve podmornice bila bi višestruko skuplja od klasičnog tankera. Osim toga, održavanje i operativni troškovi bili bi znatno veći, što dovodi u pitanje isplativost projekta u mirnodopskim uvjetima.

Unatoč tome, geopolitički kontekst mijenja računicu. Ako sankcije ozbiljno ograničavaju izvoz, tada i skupi alternativni sustavi mogu postati isplativi. U tom smislu, podmorski tanker nije samo tehnički projekt, nego i alat ekonomske strategije.

Jedna od prednosti ovakvih sustava bila bi i sigurnost od piratstva i blokada. Podmornice bi mogle izbjeći kritične točke poput Hormuškog tjesnaca, gdje je promet pod stalnim nadzorom i potencijalnim rizikom od sukoba.

Međutim, postoji i ozbiljan ekološki rizik. Havarična situacija s podmorskim tankerom mogla bi imati katastrofalne posljedice, jer bi curenje nafte na velikim dubinama bilo izuzetno teško sanirati.

Trenutno nema potvrde da je ovakav podmorski tanker u izgradnji. Većina informacija dolazi iz izjava dužnosnika i industrijskih izvora, što sugerira da je riječ o dugoročnom planu ili konceptu u ranoj fazi razvoja.

Hoće li takav projekt ikada zaživjeti u punom opsegu, ovisit će o razvoju tehnologije, cijeni energije i, možda najviše, o budućem odnosu Rusije i Zapada.