Rat u Perzijskom zaljevu – ekološka katastrofa koja razotkriva licemjerje zelenih politika

Dok političke elite u zapadnim zemljama nameću građanima sve strože ekološke mjere — od zabrane plastike do potpuno debilnih mjera poput uvođenja papirnatih slamčica ili čepova koji su neodvojivi od boce — istovremeno sudjeluju u ili podržavaju sukobe koji imaju daleko razornije posljedice za planet. Emisije nastale spaljivanjem naftnih postrojenja, uništavanjem infrastrukture i vojnim operacijama višestruko nadmašuju individualni utjecaj običnih ljudi, no o tome se rijetko govori u istom tonu moralne hitnosti.

Takav raskorak između politike i prakse stvara dojam licemjerja koji sve više frustrira javnost. Građanima se poručuje da moraju mijenjati svakodnevne navike zbog “spašavanja planeta”, dok se istovremeno toleriraju ili prešućuju potezi koji uzrokuju masovno zagađenje na globalnoj razini.

Rat koji trenutno potresa Perzijski zaljev ostavlja ogromne posljedice na okoliš — i to na razini koju je teško odmah uočiti. Dok se pažnja javnosti usmjerava na vojne operacije i cijene nafte, u pozadini se odvija ozbiljna ekološka degradacija koja bi mogla trajati desetljećima.

Jedan od najtežih oblika štete dolazi od napada na naftnu infrastrukturu. Kada projektil pogodi rafineriju ili skladište goriva, ne dolazi samo do eksplozije — nego i do dugotrajnih požara koji u atmosferu ispuštaju ogromne količine otrovnih plinova, čađe i teških metala. Stručnjaci upozoravaju da takvi incidenti mogu uzrokovati zagađenje zraka, tla i vode te povećati rizik od bolesti poput raka i respiratornih problema

Primjer za to su napadi na skladišta goriva u blizini Teherana u ožujku 2026., gdje su pogođena najmanje četiri velika naftna depoa. Posljedice uključuju dugotrajno zagađenje i potencijalno višegodišnje zdravstvene probleme za stanovništvo . Takvi objekti često sadrže ogromne količine benzina i dizela, a njihovo izgaranje oslobađa karcinogene spojeve koji se talože u okolišu.

Napadi na rafinerije imaju dodatni sloj štete. Osim požara, dolazi i do curenja sirove nafte i kemikalija u tlo i vodene sustave. U nekim slučajevima zabilježeno je da nafta doslovno curi ulicama urbanih područja nakon udara , što predstavlja neposrednu opasnost za stanovništvo i dugoročnu kontaminaciju tla.

Posebno uznemirujući fenomen koji se pojavljuje nakon velikih požara naftne infrastrukture su tzv. “crne kiše”. Riječ je o oborinama koje nastaju kada se čestice čađe, pepela i neizgorjelih ugljikovodika iz gustih dimnih oblaka vežu s vlagom u atmosferi i potom padnu na tlo. U pojedinim dijelovima Iran zabilježene su takve pojave nakon napada na energetska postrojenja, pri čemu kiša ostavlja tamne tragove na površinama i nosi sa sobom toksične spojeve koji kontaminiraju tlo, vodu i poljoprivredne površine. Osim ekološke štete, ovakve oborine predstavljaju i ozbiljan zdravstveni rizik za stanovništvo, jer sadrže čestice koje mogu uzrokovati respiratorne i kožne probleme.

Napadi na plinska i naftna polja, poput udara na South Pars – jedno od najvećih na svijetu – ne znače samo gubitak energije, nego i masovno ispuštanje metana i drugih stakleničkih plinova, što dodatno pogoršava klimatske promjene .

Rat se nije ograničio samo na Iran. Napadi su zabilježeni širom regije — uključujući Saudijsku Arabiju, Katar, UAE i druge zemlje. Ukupno je zabilježeno više od 300 napada na različite ciljeve, od kojih je čak 232 imalo potencijalni negativan utjecaj na okoliš . To pokazuje razmjere problema — riječ je o sustavnom, a ne izoliranom fenomenu.

Nafta i more posebno su osjetljiva kombinacija. Perzijski zaljev je relativno zatvoren morski sustav, što znači da se zagađenje sporije razgrađuje. Svaki veći izljev nafte može imati katastrofalne posljedice za morski ekosustav — uključujući uništenje ribljih populacija, koraljnih grebena i obalnih staništa.

Napadi na tankere i blokada Hormuški tjesnac dodatno povećavaju rizik od pomorskih ekoloških katastrofa. Zasada nijedan tanker još nije ozbiljnije stradao u ovome ratu, ali s obzirom na trenutnu američku blokadu Hormuza, vjerojatnost za pogodak i potonuće nekog tankera raste svakim danom. U regiji kroz koju prolazi oko 20% svjetske nafte, svaki incident može značiti izlijevanje milijuna barela u more, s posljedicama koje se mjere desetljećima .

Zanimljivo je da su napadi prošireni i na aerodrome i skladišta goriva za zrakoplove. Takvi objekti sadrže kerozin i druge visoko zapaljive kemikalije, čije izgaranje proizvodi izuzetno toksične spojeve koji mogu uzrokovati kisele kiše i dugotrajno zagađenje zraka.

Dodatni problem je što je velik dio podataka o stvarnim razmjerima štete nedostupan. Zbog aktivnog sukoba, međunarodne organizacije imaju ograničen pristup terenu, pa se procjene temelje na satelitskim snimkama i fragmentiranim izvještajima. To znači da bi stvarni utjecaj na okoliš mogao biti i znatno veći nego što se trenutno procjenjuje.