Istina o žgaravici – i zablude moderne medicine

Piše: Arsen Miletić

Proces starenja podrazumijeva mnogo promjena unutar organizma, uz postepeno narušavanje kvalitete života. Nije kod svih isto, niti se promjene javljaju u isto vrijeme. Ali, protekom godina sve više toga (grubo rečeno, ali istinito) odumire. U cijeloj lepezi takvih događanja, gastropauza je poprilično zanemarena.

Ukratko, želudac s vremenom počinje slabije funkcionirati (naglašavam, ne kod svih i ne istim intenzitetom.) na način da izlučivanje klorovodične kiseline s vremenom postaje slabije, odnosno suboptimalno. Posljedice takvog razvoja događaja ponekad nisu nimalo bezazlene.

Dobre probave nema bez jake želučane kiseline, a proizvodnja te kiseline usko je povezana i s proizvodnjom pepsina, enzima koji razgrađuje bjelančevine u esencijalne aminokiseline. Kada je klorovodične kiseline malo, nedostaje i esencijalnih aminokiselina u krvi.

Problemi se nastavljaju i kasnije u probavnom traktu. Nedovoljno probavljena hrana potiče razvoj štetnih mikroorganizama i naravno da optimalna probava dolazi pod veliki znak pitanja. U zaključku jedne velike studije klinike Mayo stoji: „Osobe kojima djelomično ili potpuno nedostaje želučane kiseline ne žive dugo.“

I sada dolazimo do ključnog problema, toliko čestog u današnje doba. Ponovit ću, pad lučenja želučane kiseline česta je posljedica starenja. Ali, odakle onda sve više žgaravice i drugih probavnih smetnji, i to u vrijeme kada bi razina klorovodične kiseline trebala biti manja? Idemo od početka.

Priroda nas je obdarila donjim sfinkterom jednjaka, koji se zatvara kada do njega dođe jaka klorovodična kiselina. Dakle, to je zaštita kako kiselina ne bi razorila jednjak. Ali, ako je količina želučane kiseline manja od optimalne, sfinkter se možda neće zatvoriti i kiselina će otići u jednjak. Kako kiselini tamo nije mjesto, doći će do ozbiljne nadraženosti osjetljivog tkiva, odnosno žgaravice i svih pratećih posljedica.

Primjećujete li da je žgaravica posljedica manjka, a ne viška kiseline? Da je obratno, adolescenti bi obolijevali daleko češće od starijih, jer je i kiseline kod njih više.

Začudo ili ne, većina liječnika reći će da je žgaravica posljedica viška kiseline, koju svakako treba regulirati, odnosno smanjiti. Ako nema kiseline, neće biti ni žgaravice. Uzgred, pouzdana kontrola stanja kiseline u želucu zapravo se nikada ne provodi. (A da se provodi, utvrdili bi da je kod najveće većine pacijenata koji pate od žgaravice proizvodnja želučane kiseline nedovoljna.) Ali poruka pri konvencionalnom liječenju poprilično je jasna: „Što manje kiseline u želucu, to bolje.“ Navode nas da i druge popratne probavne smetnje imaju isti uzrok.

Ali, zar vam nije neobično da je previše kiseline toliko neučinkovito u probavi hrane, a toliko učinkovito pri vraćanju u jednjak? Dobrodošli u široki spektar lijekova, koji će se obračunati s omraženom kiselinom. 

Žgaravica je nesumnjivo neugodna pojava, pa se ublažavanje simptoma sigurno nameće kao prioritet. Pri konvencionalnom liječenju dileme nema: treba poprilično smanjiti količinu želučane kiseline! Mnogo lijekova je na raspolaganju, olakšanje simptoma relativno je lako postići, ali to ne znači da je učinak na opće zdravlje dobar. Nažalost, posljedice bi mogle biti zabrinjavajuće.

Antacidi neutraliziraju želučanu kiselinu. Aktivni sastojci obično su kalcijeve, natrijeve, magnezijeve ili aluminijeve soli, koje u dodiru s klorovodičnom kiselinom stvaraju „neutralne“ soli. Ukratko, neutralizacija prisutne kiseline. Time se ne utječe na izlučivanje kiseline, ali djelovanje traje samo dok se molekule antacida ne potroše. Ovakvi preparati su relativno sigurni te možda prikladni za manje probleme.

Blokatori histaminskih receptora idu značajan korak dalje. Ovi lijekovi smanjuju količinu kiseline blokirajući dio procesa, koji inače dovodi do njenog izlučivanja. Uglavnom, blokira se djelovanje histamina i ključni signal za izlučivanje kiseline izostaje. Svojevrsna pauza može potrajati satima.

Razdoblje bez kiseline može zvučati privlačno, ali dugoročno kontinuirano korištenje blokatora histaminskih receptora podrazumijeva i ozbiljne zdravstvene posljedice. Tu prvenstveno mislim na poremećaje probave, kao što su zatvor, proljev, mučnina ili povraćanje. Spremno prihvaćate set novih neugodnosti?

Inhibitori protonske pumpe najjači su patentirani lijekovi za suzbijanje kiseline. Već samo jedna tableta smanjuje izlučivanje kiseline za 90-95% tijekom cijelog dana. Ali, izostanak kiseline, možda i kroz duži period, potpuno je nenormalna situacija. Tijelo će svakako reagirati s mnogo gorim popratnim problemima. Uz gastro-poremećaje, eventualni štetni učinci obuhvaćaju kožne reakcije, snažne glavobolje, giht, a ponekad i impotenciju. Recimo da uz kratkotrajnu korist upadamo u dugoročne probleme.

Važno je primijetiti da niti jedan od navedenih lijekova ne zatvara donji sfinkter jednjaka, već samo brišu postojeću kiselinu ili blokiraju njen izvor. Dugoročna ovisnost o smanjenu kiseline svakako je dobitna kombinacija za farmaciju. Za korisnike sasvim suprotno. Probava bez želučane kiseline je nekompletna, a hranjive tvari se teško apsorbiraju. Time ćete stariti brže nego bi trebali. Dugoročna pothranjenost je opasna avantura.

Obzirom na sve navedeno, najbolji način liječenja žgaravice nije suzbijanje želučane kiseline već poticanje njezinog lučenja. Već sam naveo da osobe sa žgaravicom obično imaju MANJAK želučane kiseline, a samo optimalna jačina kiseline zatvara sfinkter jednjaka, što jedino suzbija povrat te iste kiseline u jednjak. Nadoknađivanje kiseline sigurnim i jeftinim zamjenskim preparatima poboljšava probavu, a žgaravica, nadutost i druge probavne smetnje napokon nestaju.

Doduše, ponekad valja razmotriti i moguće alergijske uzroke žgaravice. Dakle, neki tvrde da im žgaravica prestaje kada iz prehrane izbace neke alergene, najčešće mliječne proizvode, gluten, kavu i alkohol.

Za pitanja i savjete autora možete kontaktirati na: zdravljezatebe@gmail.com