Za dva dana Srbija glasa. Vanredni parlamentarni izbori raspisani su za 25. listopada, a izborne kampanje — u smislu ozbiljne rasprave o programima, ekonomiji ili budućnosti — gotovo da i nema. Ono što ima jest medijski spektakl koji bi mogao poslužiti kao udžbenički primjer kako se u 21. stoljeću vode informacijske operacije u predizbornom tjednu.
Hrvatska kao vječni krivac
U medijima bliskim Aleksandru Vučiću, Hrvatska se pojavljuje s gotovo zavidnom dosljednošću. Svaki put kad se nešto zakompilcira — protesti, studentski pokret, kritike izvana — u studijima Pinka, Hepija i Informera pojavi se Hrvatska. Najsvježiji primjer: Informer je uzeo prilog hrvatskog RTL-a o prosvjedima u Beogradu, izrezao ga, dodao zlokobnu glazbenu podlogu koje u originalu nije bilo, i objavio s naslovom da Hrvati “javno pozivaju na petooktobarski scenario” i “traže nasilno rušenje Vučića” (peti oktobar je datum rušenja Miloševića).
Iz petominutnog RTL-ovog priloga izvučene su dvije minute. Izjave su prerezane točno tamo gdje bi uništile tezu. Ostalo je samo ono što je trebalo ostati.
To nije izoliran primjer — to je metoda. Hrvatska se u srpskom prorežimskom medijskom prostoru koristi kao stalni vanjski neprijatelj, spreman da destabilizira, ruši, napadne. Vučić je tu logiku davno artikulirao s ploče u emisiji na televiziji Hepi: “Potrebna vam je prevlast u zraku — to je novac. Potrebna vam je pešadija — to je stanje na terenu. Potrebna vam je artiljerija — to su mediji.”
Medijska matematika i pljuvanje po studentima
Podatke o tome koliko prostora prorežimski mediji daju Vučiću ne treba nagađati — izmjereni su. Prema analizi CINS-a koji je pratio podatke regulatora REM-a iz prethodnih kampanja: Pink je vladajućoj listi dao oko 18 sati sažetka, svim ostalim sudionicima zajedno oko 5 sati. Na Hepiju je omjer bio 20 prema 17. Na B92 više od 12 prema 3. Ton je bio jasno negativan prema opoziciji — gotovo polovica izborne emisije na Pinku i B92 bila je negativna prema protivnicima vlasti.
Na izborima 25. listopada nastupa i Studentska lista, nastala iz gotovo dvije godine protestnog pokreta koji je potresao Srbiju od pada nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu. Kandiditkinja Sara Valentik je politikologinja, među imenima je i glumac Tihomir Stanić.
Novosti, vladine novine, na to odgovaraju naslovom: “Bezidejno čekaju početak izborne kampanje.” Studentska lista opisana je kao “lista na kojoj nema studenata”, čiji su kreatori i financijeri nepoznati, a kandidati se stalno mijenjaju. Prosvjednici su u istom tekstu opisani kao “blokaderi” koji šire mržnju prema vojsci, policiji, Crkvi i vatrogascima, financirani iz inozemstva, s ciljem da Srbija ostane nestabilna. Nijedan od tih navoda nije potkrijepljen dokazima — ali ni ne mora biti, jer je funkcija takvih tekstova etiketiranje, ne dokazivanje.
U trenutku pisanja ovog teksta ovo su naslovi koji stoje na portalu Informer:
“10 ključnih razloga zašto glasati za Aleksandra Vučića 25. oktobra”
— Kolumna, Informer, 20.10.2026.
“Pet prioriteta buduće Vlade Aleksandra Vučića”
— Kolumna, Informer, 22.10.2026.
I za kontrast, isti portal, prema opoziciji:
“Gej afera šefa blokadera: Pajtiću, jel’ i ovo AI?”
— Informer, 22.10.2026.
“Aleksandar Vučić razotkrio lažnu ‘Studentsku listu’”
— Informer, 19.10.2026.
Što se zapravo može promijeniti
Srbija ulazi u ove izbore iz konteksta koji prorežimski mediji dosljedno ignoriraju. Gotovo dvije godine prosvjeda. Hapšenja zbog navodnog “rušenja države”. Skup SNS-a u Novom Sadu koji analitičar Andrej Ivanji opisuje kao “demonstraciju sile i kapaciteta za prinudu”. 19.800 glasača iz Bosne prijavljenih na 28 biračkih mjesta — simbolički važan podatak i za vlast i za opoziciju.
Sociologinja Marija Babović procjenjuje da nada u promjenu nije bila toliko jaka od 2000. godine. U istom dahu upozorava da bez promjene zemlja može dobiti još tvrđi autoritarni model. To su dvije opcije koje srbijanski birači imaju na stolu 25. listopada, dok Pink emitira još jednu emisiju o hrvatskim destabilizatorima.
Cijeli spektakl ima jednu zanimljivu karakteristiku. Što su bliže izbori, to luđa medijska produkcija. To nije slučajnost — to je signal da vlast očito ima razloga biti nervozna. Kad je sve pod kontrolom, ne trebaju vam satovi emisijskog vremena i izrezani RTL-ovi prilozi.
Ostavite komentar