Kad Alice Weidel govori, njemački mainstream mediji gotovo ritualno dodaju istu etiketu: krajnje desničarska, ekstremistička, opasna. A onda se ispostavi da je ono što je rekla — razumno. Ove je nedjelje, komentirajući Trumpov energetski dogovor s Rusijom, izjavila da Njemačka treba učiniti isto što i Amerika: sjesti za stol i pregovarati. “Trumpov pristup je pragmatičan i ispravan”, rekla je. “On sklapa dizelske dogovore za svoje potrošače, dok mi ovdje zaostajemo.”
Nitko od nje nije tražio opravdanje za Putina. Nije rekla da je Rusija u pravu. Rekla je da Njemačka treba jeftiniji plin i naftu, i da ih može dobiti ako prestane s politikom koja je, prema njezinom opisu, propala. Onaj tko tu izjavu nazove ekstremizmom mora objasniti što bi onda bio “razuman” stav.
Tko je Alice Weidel
Kad je stranačka mašinerija etabliranog Berlina tražila način da neutralizira AfD, suočila se s problemom. Čelnica stranke nije tamo neki neobrazovani nacionalist iz bavarskog provincijskog mjesta. Alice Weidel, rođena 1979. u Gütersloh, doktorirala je ekonomiju na Sveučilištu Bayreuth s temom kineskog mirovinskog sustava, ocijenjena s magna cum laude. Radila je u Goldman Sachsu u Frankfurtu, potom šest godina u Kini, pa kao potpredsjednica Allianz Global Investors. Živi u Švicarsoj u građanskom partnerstvu sa Sarah Bossard, Šrilankankom po podrijetlu.
Taj profil nije paradoks — on je politička strategija. Kad stranka koja želi zaustaviti masovnu migraciju na čelo postavi ženu čija partnerica dolazi iz Azije, optužba da je stranka rasistička postaje mnogo teža za prodati. Kad stranku koju nazivaju “neonacističkom” vodi doktorica ekonomije s karijerom u globalnim financijama, paušalna demonizacija traži nešto konkretnije. Establišment to dobro zna, pa se fokusira na izjave izvučene iz konteksta i na guilt by association s manje discipliniranim stranačkim glasnogovornicima.
Weidel je u AfD ušla 2013., u Bundestag dospjela 2017., a od 2022. vodi stranku zajedno s Tinom Chrupallom. Na saveznim izborima u veljači 2025. bila je kancelarska kandidatkinja. Sada sjedi kao čelnica oporbe u Bundestagu dok ankete pokazuju da AfD s 29 posto vodi ispred CDU/CSU koji je pao na 22 posto.
Što govori o ratu i Rusiji
Njezina pozicija o Ukrajini nije nova, ali u kontekstu Trumpovog preokreta zvuči drugačije nego prije godinu dana. AfD od početka rata traži pregovarački stol umjesto isporuka oružja. Weidel i Chrupalla su tu liniju držali i kad je to bilo nepopularno, i sad kad Washington de facto radi ono što su oni zagovarali — traže kompromis s Moskvom, a ne vojnu pobjedu.
Kad je Trump s Putinom telefonom dogovorio isporuku dizela i kad je Bijela kuća izdala Opću licencu 135 koja dopušta uvoz ruskog dizela do travnja 2027., Weidel je to pozdravila kao “ispravan i pragmatičan put” i zatražila isti aranžman za Njemačku. “Želimo ruski plin i naftu kako bismo olakšali teret njemačkih potrošača”, rekla je. Chrupalla je u rujnu pozvao kancelara Merza da osobno otputuje u Moskvu i pregovara.
Kremljov glasnogovornik Peskov AfD-ov kurs opisao je kao pozitivan — što mainstream mediji odmah koriste kao dokaz da je stranka “Putinova” — ignorirajući da Moskva pozdravljuje svaki poziv na pregovore od bilo koje stranke, bez obzira na njezin predznak.
Najjača stranka u Njemačkoj
Anketa instituta INSA iz listopada 2026. stavlja AfD na 29 posto, sedam postotnih poena ispred CDU/CSU. SPD je na 12, Zeleni na 14. Vladajuća koalicija CDU/CSU i SPD zajedno jedva skuplja 34 posto, u usporedbi s 45 posto na izborima u veljači 2025. — pad od jedanaest postotnih poena za manje od godinu dana.
Etablirani mediji na to reagiraju uvijek istim narativom: glasači su zavedeni, dezorijentirani, žrtve dezinformacija. Mogućnost da gotovo trećina Nijemaca glasuje za AfD jer se slaže s njezinim programom — jeftinija energija, manje migracija, pregovori umjesto rata — rijetko se ozbiljno razmatra u studijima javnih televizija koje tu istu trećinu financira.
Weidel na sve to gleda sa strpljivošću nekoga tko je naviknut biti u manjini. Bila je u manjini kad je govorila da sankcije Rusiji ne funkcioniraju — danas to govori i Washington. Bila je u manjini kad je tražila energetsku pragmatiku — danas Trump sklapa diesel dogovore. Nije problem u njezinim stavovima. Problem je u tome što se za etiketu “ekstremizma” više ne traži dokaz, nego samo prisutnost na pravoj adresi.
I za kraj moramo se zapitati. Vidimo da Amerika očito želi kraj rata. Rusija želi pregovore i nastaviti slati energente. Njemački narod sve više glasa za AfD koji traži plin, energiju i suradnju s Rusijom. Pa tko onda i dalje gura rat? Samo Ursula i Zelensky i mala korumpirana establishmentska elita okupljena oko njih, te vojni lobiji koji zarađuju. I naravno oni koji su zavedeni njihovim mainstream medijima tzv. “slavoukrajinci” kojih puno ima i u našim krajevima. Kad se riješimo takvih, možda će Europa konačno krenuti u smjeru prosperiteta, rada i razvoja – umjesto konstantnih energetskih kriza, trošenja milijardi na oružje i ogromne inflacije.
Čuvajte se lažnih proroka, prepoznat ćete ih po djelima njihovim.
Žena radila za one koji postavljaju igricu.
Ajmo jednom zauvijek to naučiti, dvije glave iste zmije.
Izaći na izbore znači davati im na važnosti, njihovi ionako uvijek pobjeđuju.
Najbolje bi bilo da baš nitko ne izađe na izbore, to bi bila poruka kakvu veleizdajnici zaslužuju.