Horizon Europe: golemi europski akademski program i pitanje zašto je Izrael u njemu

Prema podacima Europske komisije, ukupni proračun programa iznosi oko 93,5 milijardi eura, a u nekim izračunima, kada se uključe dodatni fondovi i inflacija, spominje se i brojka od oko 95,5 milijardi eura. Time je Horizon Europe postao najveći znanstveno-istraživački fond na svijetu koji izravno financira tisuće projekata u području zdravstva, energetike, umjetne inteligencije, klimatskih promjena i svemirskih tehnologija.

Program je nastavak starijih europskih istraživačkih projekata poput Horizon 2020, ali je znatno širi i politički ambiciozniji. Njegova glavna svrha je ojačati europsku industriju i smanjiti ovisnost o Sjedinjenim Državama i Kini u ključnim tehnologijama poput čipova, umjetne inteligencije i digitalnih platformi.

U cijeloj toj priči posebno se ističe jedna država – Izrael. Nije članica Europske unije, ne sudjeluje u njezinoj politici, ali sudjeluje u njezinim fondovima gotovo kao da jest. Izraelske tvrtke i sveučilišta godinama dobivaju europski novac za istraživanja, dok istodobno ta ista država vodi ratove koji izazivaju sve veće podjele u Europi. I upravo tu nastaje pitanje koje Bruxelles pokušava izbjeći: financira li Europa neizravno tehnologije koje se kasnije koriste u tim sukobima?

Zagovornici programa tvrde da to nije jednostavno “davanje novca Izraelu”, nego sustav u kojem se sredstva dodjeljuju na temelju znanstvene kvalitete projekata. Drugim riječima, novac dobivaju oni koji imaju najbolje istraživačke prijedloge, bez obzira na to dolaze li iz Njemačke, Francuske ili neke pridružene države.

Nakon početka rata u Gazi 2024. godine rasprava je postala još oštrija. Prema izvješćima iz znanstvene zajednice, sve više europskih sveučilišta počelo je tražiti prekid suradnje s izraelskim institucijama upravo zbog sumnje da dio istraživanja završava u vojnoj industriji. Službeni stav Europske komisije je da se novac ne smije koristiti za vojna istraživanja.

Još kontroverznije je to što su pojedini zastupnici u Europskom parlamentu početkom 2025. službeno pitali Komisiju financira li EU kroz Horizon Europe i izraelske obrambene tvrtke. U tom pitanju izričito se spominje kompanija Israel Aerospace Industries, jedna od najvećih vojnih tvrtki u zemlji, te navodi da su neke tehnologije razvijene u EU projektima navodno kasnije korištene u ratu.

Kritičari tvrde da je upravo to najveći problem. Europa formalno ne financira oružje, ali financira tehnologije koje ga čine mogućim – umjetnu inteligenciju za nadzor, softver za sigurnosne sustave, napredne komunikacije i dronove. A Izrael je jedna od država koja najbrže pretvara civilne inovacije u vojnu tehnologiju.

Još je zanimljivije kako se cijela priča predstavlja javnosti. Kada europske vlade troše novac na oružje, to izaziva političke rasprave i proteste. Kada isti novac ide u “istraživanje”, sve izgleda mnogo prihvatljivije. No razlika između laboratorija i vojne baze danas je sve manja. Tehnologija koja se razvije u znanstvenom projektu vrlo lako završava u sustavima nadzora, sigurnosti ili vojske.

Zato Horizon Europe danas više nije samo akademski program. To je političko pitanje o tome tko kontrolira tehnologiju budućnosti – i tko za to plaća. A dok god Bruxelles ne odgovori jasno na pitanje završava li dio tog novca u vojnoj industriji, sumnje će samo rasti.