Govornik za govornikom iznosio je istu oštru poruku: moć u Europskoj uniji prebacuje se iz nacionalnih država u središnje institucije, s rastućim posljedicama za suverenitet, energetsku politiku i demokratsku kontrolu.
Imigracija, cenzura, energija i rat u Ukrajini nisu bili predstavljeni kao odvojena pitanja, već kao frontovi u jednoj političkoj borbi koja oblikuje budućnost Europe. Mađarska je više puta predstavljena kao dokaz da je otpor toj putanji i dalje moguć.
„U Mađarskoj je u pitanju mnogo više od mađarskog suvereniteta“, upozorio je Santiago Abascal, predsjednik španjolske stranke Vox, koji je Mađarsku opisao kao „najvažniji bastion u obrani europskog identiteta i zapadne civilizacije“.
Vođa VOX-a tvrdio je da je sastanak u Budimpešti pokazao međunarodni savez koji se već oblikuje – onaj koji ujedinjuje europske stranke, američke osobe i vlade oko zajedničke političke vizije. Rekao je da se europska politika više ne može razumjeti samo na nacionalnoj razini, kritizirajući španjolsku vladu zbog stavljanja zemlje „na suprotnu stranu zapadnog svijeta“.
„Vjerujemo da moramo udvostručiti napore s našim domoljubnim saveznicima“, rekao je Abascal, predstavljajući okupljanja poput CPAC-a kao dokaz da se pojavljuje organizirana alternativa.
Taj pomak izvan tradicionalnih podjela ljevice i desnice odjeknuo je tijekom cijele sjednice. Predsjednik Vlaams Belanga, (Flamanske nacionalističke stranke) Tom Van Grieken, postavio je središnje pitanje kao tko odlučuje o budućnosti nacije: njezini građani ili europske institucije.
Nizozemski čelnik Geert Wilders zauzeo je sličan ton, upozoravajući da se Europa suočava s „masovnom imigracijom, probuđenom ideologijom i eurofederalizmom“ te tvrdeći da njegova generacija mora braniti „naše nacije, naše obitelji i našu civilizaciju“ od politika nametnutih bez javne podrške.
Nekoliko govornika također je kritiziralo nova pravila EU o online sadržaju, upozoravajući da mjere poput Zakona o digitalnim uslugama riskiraju ograničavanje političke rasprave. Izravno su povezali slobodu govora sa suverenitetom, tvrdeći da odluke donesene u Bruxellesu sve više oblikuju domaći politički život.
Mađarska je ostala središnja u tom argumentu. Balázs Orbán, savjetnik premijera, rekao je da mađarski model pokazuje da je moguće braniti nacionalne interese unutar EU bez prihvaćanja dublje integracije. Pravi problem, tvrdio je, nije sama Europa, već sustav u kojem središnje vlasti nadjačavaju nacionalno donošenje odluka.
Alice Weidel (predstavnica njemačkog AfD) također se usredotočila na nacionalnu državu kao temelj političke slobode. Optužila je europske elite da koriste imigraciju, klimatsku politiku i ekonomsku regulaciju kako bi proširile svoju moć te je rekla da rastuća podrška patriotskim strankama odražava rastući otpor javnosti prema smjeru EU.
Jedna od najiščekivanijih govora bio je od argentinskog predsjednika Javiera Mileija, koji je trenutnu politiku uokvirio kao dio šire ideološke borbe. Tvrdio je da sukob nije samo ekonomski već i kulturni te da uspon konzervativnih pokreta odražava reakciju na desetljeća kolektivističke politike.
Događaji poput CPAC-a, rekao je Milei, pomažu u održavanju međunarodne mreže izgrađene oko „ideja slobode“, koja se proteže od unutarnje politike do vanjskih poslova.
Unatoč nacionalnim razlikama, poruka tijekom cijele sjednice bila je zapanjujuće dosljedna: zapadna politika ulazi u fazu prestrojavanja, a konzervativne stranke moraju se koordinirati ako žele oblikovati odluke u Bruxellesu, nacionalnim glavnim gradovima i Europskom parlamentu.
Ono što se pojavilo u Budimpešti nije bio formalni savez, već nešto slično – labav, ali sve više samosvjesni blok suverenih snaga, koji sada prelazi zajedničku retoriku prema koordiniranom političkom djelovanju.
Ostavite komentar