Drastičan pad kvocijenta inteligencije u Zapadnim zemljama – znanstvenici bez odgovora

Fenomen tzv. Flynn efekta dugo je bio jedna od najoptimističnijih priča u psihologiji: tijekom 20. stoljeća ljudi su na IQ testovima postajali sve “pametniji”, u prosjeku oko 3 boda po desetljeću. No u posljednjih 20–30 godina sve više studija sugerira da se taj trend — preokrenuo.

Drugim riječima, danas se sve češće govori o tzv. “negativnom Flynn efektu” — ideji da prosječni rezultati na testovima inteligencije stagniraju ili padaju u nekim dijelovima svijeta. Već 2016. pregled literature pokazao je da je takav pad zabilježen u više zemalja, uključujući nekoliko razvijenih država.

Jedan od najpoznatijih primjera dolazi iz Norveške. Velika studija koja je analizirala stotine tisuća regruta pokazala je da su IQ rezultati rasli do 1970-ih, a zatim počeli padati kod generacija rođenih nakon toga. Zanimljivo, istraživači su zaključili da uzrok vjerojatno nije genetski, nego okolinski.

Slični trendovi primijećeni su i u Danskoj, Njemačkoj i drugim europskim zemljama. Primjerice, analiza iz Danske pokazala je pad rezultata nakon kraja 1990-ih, dok je meta-analiza u njemačkom govornom području pokazala pad u sposobnostima prostorne percepcije kroz desetljeća.

No slika nije potpuno jednostavna. Neka istraživanja pokazuju da pad nije univerzalan — u SAD-u, primjerice, rezultati variraju ovisno o dobi i razini sposobnosti. Kod mlađih adolescenata vidi se rast, dok stariji tinejdžeri pokazuju pad. To sugerira da se ne radi o jedinstvenom globalnom trendu.

Kad se govori o uzrocima, najčešće se spominju promjene u okolišu i načinu života. Istraživanja navode nekoliko mogućih faktora: manje čitanja, više vremena online, promjene u obrazovanju i smanjena potreba za apstraktnim razmišljanjem u svakodnevnom životu.

Posebno se često ističe utjecaj digitalne tehnologije. Neki noviji komentari i analize upozoravaju da stalna dostupnost informacija i oslanjanje na tehnologiju mogu smanjiti potrebu za dubokim razmišljanjem i pamćenjem. Drugim riječima — možda ne postajemo manje inteligentni, nego manje “vježbamo” određene mentalne sposobnosti.

Postoje i kontroverznije hipoteze, poput tzv. “dysgenic fertility” teorije — ideje da ljudi s višim obrazovanjem imaju manje djece. No većina modernih istraživanja, uključujući norvešku studiju, ne nalazi jake dokaze da genetika igra glavnu ulogu.

Važno je naglasiti da se pad najčešće bilježi u razvijenim zapadnim zemljama, dok globalno stanje nije jasno. U nekim dijelovima svijeta i dalje se bilježi rast ili stabilizacija rezultata, posebno tamo gdje se obrazovanje i životni uvjeti još poboljšavaju.

Dakle ovdje se radi o još jednoj temi za koju znanstvenici nemaju odgovor, ili ga ne smiju reći. Oni jesu identificirali “okolinu” kao primarni uzrok ali to je vrlo širok pojam. Moramo se stoga zapitati jesu li uključeni neki faktori o kojima nije dopušteno raspravljati. Kao što su chemtrailsi (koji službeno ne postoje) ili GSM tornjevi koji emitiraju zračenja (a koja su službeno neškodljiva). Tu još možemo dodati aditive u hrani, ađuvante u cjepivima, i slične “divote” modernog života na Zapadu.

Uostalom veza između aluminija i Alzheimerove bolesti dobro je utvrđena post-mortum studijama u kojima su mozgovi Alzheimer pacijenata sadržavali velike količine aluminija. A upravo aluminij je navodno jedan od glavnih sastojaka chemtrailsa. To je utvrđeno ekološkim studijama koje su pronašle velike količine aluminija u netaknutim planinskim alpskim vrhovima i jezerima na velikim nadmorskim visinama gdje uopće nema ljudske aktivnosti. Jedini način da dođu gore je – iz zraka.

Ali to su već druge teme, one koje mainstream znanstvenici ne smiju dirati. Uostalom, teoretičari zavjere dugo govore da nas elite namjerno zaglupljuju – jer glupim ljudima je lakše upravljati i manipulirati. Ako je to istina, zasad im ide odlično.