Prošlog tjedna, 17. rujna 2026., znanstveni časopis Current Biology objavio je otkriće koje se u zoologiji dočeka jednom u generaciji: novu vrstu divlje mačke. Prvu u više od stoljeća. Zove se Leopardus tilcayo — ili jednostavno tilcayo, po imenu kojim ga lokalne zajednice u Boliviji zovu oduvijek.
Stanuje u oblačnoj prašumi bolivijskih Yunga, tamo gdje se Ande spuštaju prema Amazoni, na visinama između 1.000 i 2.800 metara. Vitak je, prekriven mrljama, ima zaobljene uši i — ovo je detalj koji je odmah na prvu osvojio srca — manji je od prosječne kućne mačke. Kućne mačke imaju prosječnu težinu 4 do 5 kilograma, a Tilcayo ima u prosjeku 1,5 kilograma kao odrasla jedinka. Znači radi se o malom mačiću koji nikad zapravo ne naraste.
Kako je otkriven: volonterka i jedno neobično malo mače
Otkriće nije krenulo od skupog laboratorija ni od sistematičnog terenskog istraživanja. Krenulo je od Paole Nogales-Ascarrunz, bolivijske biologinje i National Geographic istraživačice, koja je volontirala u centru za rehabilitaciju divljih životinja Senda Verde kraj La Paza.
“Vidjela sam tu mačku. Bila je stvarno, stvarno mala, i nisam mogla vjerovati koliko je mala,” rekla je Nogales-Ascarrunz. Mačak je stigao u utočište oko 2017. — predala ga je lokalna obitelj koja ga je držala u kući. Trenutno je jedini poznati primjerak vrste koji živi u zaštitnom zarobljeništvu.
Ono što je u toj mačici bilo neobično nije bila samo veličina. Bio je to genetski potpis koji se nije uklapao ni u jednu poznatu vrstu. Nogales-Ascarrunz je pokrenula istraživanje — tim je analizirao kompletne genome 38 mačaka iz roda Leopardus, uzorke iz prirode i iz muzejskih zbirki starih desetljećima. Zaključak je bio iznenađujući: u Boliviji su pronašli novu vrstu koja se nije poklapala ni s jednom drugom poznatom skupinom.
Što znamo — i što ne znamo
Leopardus tilcayo je vitak i pjegav, sa zaobljenim ušima, manji od tipične kućne mačke i živi u bolivijskim Yungama, oblačnoj šumi gdje se Ande susreću s Amazonskim bazenom.
Što ne znamo: gotovo sve ostalo. Budući da je L. tilcayo nova vrsta, znanstvenici ne znaju puno o njegovu ponašanju, prehrani ni rasponu. Sljedeći koraci su dobiti preciznije podatke o broju populacije i procjenama rasprostranjenosti.
Istraživanje je uz novu vrstu potvrdilo i da rod Leopardus zapravo sadrži pet različitih vrsta tigrastih mačaka u Južnoj Americi — a ne dvije ili tri kako se dosad mislilo. Istraživači su podijelili nalaze s IUCN-om, čiji će nadolazeći pregled procijeniti pet linija zasebno — što bi Tilcayu moglo donijeti status ugrožene vrste kad se procijeni samostalno.
Zašto je otkriće važno
Ovo je prva nova vrsta divlje mačke formalno identificirana u više od stoljeća. To je, u zoologiji, Event s velikim E. Ne zato što mačke nisu zanimljive i bez toga — nego zato što su sisavci, a posebno veliki i srednji sisavci, jedni od najintenzivnije proučavanih organizama na planetu. Mislili smo da ih znamo sve.
Pokazalo se da ne znamo.
“Sve su u staništima koja nestaju velikom brzinom,” rekao je ekolog Tadeu de Oliveira o svim vrstama tigrastih mačaka. Bolivijske Yungas pod su pritiskom krčenja šuma i širenja poljoprivrede. Tilcayo je možda otkriven baš na vrijeme — ili možda prekasno da bismo ga uspjeli zaštititi dok ne naučimo više o njemu.
Za sada postoji jedan. U utočištu kraj La Paza. Prekriven mrljama, manji od vaše mačke, i nosi ime koje mu je lokalna zajednica dala davno prije nego ga je ikoji znanstvenik primijetio. Znanstvenici vjeruju da je mačić star oko 10 godina i da više neće narasti, ali to su zasad samo pretpostavke.
Istraživanje objavljeno: Current Biology, 17. rujna 2026. Autorica istraživanja: Paola Nogales-Ascarrunz (National Geographic Society / Bolivija).
Ostavite komentar