Kako izgleda prosječan dan tipičnog HDZ-ovca

Dok većina građana ustaje uz alarm i razmišlja o poslu, prosječni HDZ-ovac ustaje uz puno ozbiljniju brigu – hoće li danas uspjeti negdje ubaciti “svog čovjeka”. Dan počinje rano, jer domoljublje nikad ne spava, a javne institucije ne smiju ostati bez stranačkog nadzora.

Prva jutarnja aktivnost nije kava, nego provjera vijesti. Prvo gleda je li opet netko iz stranke uhvaćen u nekoj aferi. Ako jest, treba odmah reagirati. Naravno, ne tako da se nešto promijeni, nego tako da se napiše status na Facebooku kako je sve to “napad na hrvatsku državu” i “medijski linč”.

Nakon toga slijedi doručak. Nije to običan doručak – to je strateški doručak. Tu se odlučuje tko će dobiti posao u lokalnom komunalnom poduzeću, tko će biti direktor škole i tko je slučajno zaboravio kovertom zahvaliti stranci za radno mjesto koje ima već 15 godina.

Oko 10 sati počinje pravi radni dio dana. Jutro je rezervirano za nabavu kroz javne natječaje. To je posebno osjetljiv dio dana, jer natječaj mora izgledati pošteno, a opet završiti točno onako kako treba. Namještavanje uvjeta natječaja zahtijeva iskustvo, koncentraciju i duboko razumijevanje birokracije. Nije to posao za amatere.

Podne je vrijeme za obilazak državnih firmi. Ne zato da se vidi kako posluju, nego da se provjeri je li netko zaposlen bez “preporuke”. Ako jest, situacija je ozbiljna, jer bi se neka komunjara mogla infiltrirati u domoljubne strukture. Onda se mora odmah sazvati krizni sastanak.

Poslijepodne je rezervirano za najteži dio – braniti Plenkovića na internetu. Facebook – to je pravo bojno polje. Tu se vidi tko je pravi borac za domovinu. Netko napiše da su cijene previsoke, on napiše da je to zbog rata. Netko napiše da su plaće male, on napiše da je to zbog bivše vlasti. Ako slučajno netko spomene korupciju, odmah se pali obrambeni mehanizam: “Svi to rade, ali samo nas prozivaju.”

I naravno potrebno je najmanje tri puta spomenuti da je stranka “stvorila Hrvatsku”, bez obzira na to što je sugovornik samo pitao zašto su ceste opet raskopane. Ali nema veze – važna je emocija, a ne pitanje.

Navečer dolazi najmirniji dio dana – gledanje HRT Dnevnika i objašnjavanje obitelji kako je “opozicija opet ljubomorna”. Nakon toga ide filozofska faza kada samog sebe mora uvjeriti da je sve to zapravo borba za državu. Nije to zbog posla u općini, nije zbog kumova, nije zbog toga što mu je pola rodbine zaposleno negdje preko veze. Ne, to je sve iz ljubavi prema Hrvatskoj. To uvijek bolje zvuči i savjest je mirna.

Na kraju dana dolazi i onaj emotivni trenutak – pogled na političkog vođu A.P. na slici iznad kreveta i misao: “Teško je, ali netko mora voditi državu.” Zatim skida sliku sa zida i ljubi je. Ali ne sa prednje strane, nego sa stražnje – to je vrlo važno jer ima simboličko značenje. Zatim se mirno zaspi, uz uvjerenje da je i danas učinjeno nešto veliko za domovinu.

I tako svaki dan. Bez pauze, bez odmora, bez sumnje. Jer za sve loše – ionako su krive komunjare.