Ove srijede su se u Zagrebu pred kamerama okupili predstavnici paušalnih obrtnika i malih poduzetnika. Predsjednik Udruge Glas poduzetnika Bruno Samardžić imao je jasnu poruku za Vladu: “Dosta je bilo!” Uz njega je stajao i Vedran Tomić iz Udruge Spasimo male obiteljske iznajmljivače, koji je vladinu politiku nazvao “čistim korporativnim kolonijalizmom.” Za jesen su najavili prosvjed.
Bio bi to tek jedan u nizu prosvjeda koji dolaze iz segmenata hrvatskog društva koji su desetljećima bili tiha okosnica ekonomije — mali, neovisni, samozapošljavajući. Obrtnici koji su osnovali posao kako ne bi morali napustiti Hrvatsku. Iznajmljivači koji su uložili ušteđevinu u apartman kako bi financirali mirovinu. Seljaci koji su godinama krpili kraj s krajem na malim obiteljskim imanjima. Svima njima Vlada je u posljednjih godinu dana znatno otežala život — i to sve u sklopu paketa mjera kojemu je etiketa “zaštita građana od inflacije.”
Paušalni obrtnici: kad te vlada proglasi prevarantom
Hrvatska ima više od 101.000 paušalnih obrtnika. To su freelanceri, IT stručnjaci, grafičari, prevoditelji, fizioterapeuti, majstori svih profila — ljudi koji su u sustav ušli jer je paušalni obrt bio jedini administrativno podnošljiv model za samozapošljavanje u zemlji s ionako kompliciranim poreznim sustavom. Godinama su uredno plaćali doprinose i porez, bez prigovora.
Onda je Vlada odlučila da ih treba kazniti. Novim paketom mjera povećani su doprinosi i porezna opterećenja za paušalne obrtnike koji zarađuju više od 19.900 eura godišnje — a kod pojedinih prihodovnih razreda ukupni troškovi mogli bi porasti i za više od 80 posto. Uz to, Vlada je počela javno etiketirati paušaliste kao “prikrivene radnike” — sugerirajući da su zapravo zaposlenici koji izbjegavaju poreze.
Hrvatska obrtnička komora odgovorila je jasno: “Takav pristup smatramo neprihvatljivim, štetnim za hrvatsko gospodarstvo i duboko demotivirajućim za desetke tisuća ljudi koji zakonito posluju, samostalno pronalaze klijente, preuzimaju poslovni rizik i uredno podmiruju svoje porezne obveze.” HOK je posebno upozorila na apsurdnost logike kojom se obrtnik koji radi za jednog naručitelja automatski proglašava “prikrivenim radnikom” — jer brojni stručnjaci jednostavno rade projektno za jednog dugoročnog klijenta, što je normalna poslovna praksa.
Paušalni obrtnik Filip Marić na press konferenciji rekao je da je “danas crni dan za obrtništvo u Hrvatskoj”, dodavši da je HOK “prodala paušalce” prihvativši vladinu podjelu na “istinske” i “neistinske” obrtnike. Oko 40.000 potpisa prikupljeno je protiv najavljenih mjera — ali Vlada ne namjerava odustati.
Iznajmljivači: od obiteljske tradicije do porezne mete
Hrvatska ima gotovo 110.000 malih privatnih iznajmljivača. To nisu hotelijeri ni korporativni rentijeri — to su uglavnom stariji Dalmatinci, Istrani i otočani koji su dio kuće preuredili u apartman, godinama štedli i ulagali, i koji sada od iznajmljivanja financiraju skromnu egzistenciju ili mirovinu. U turističko najizvjesnijim vremenima taj model funkcionirao je. Sve dok Vlada nije odlučila da ni to nije dovoljno oporezovano.
U sklopu lažno nazvanog “antiinflacijskog paketa” iz svibnja 2026. Vlada je najavila povećanje minimalnih iznosa paušalnog poreza po krevetu. U turistički najrazvijenijim područjima — dakle u prvoj kategoriji koja uključuje Dubrovnik, Split i jadransku rivijeru — minimalni paušal raste sa 100 na 150 eura po krevetu, što je povećanje od 50 posto. U drugoj kategoriji raste sa 70 na 100 eura.
Splitski iznajmljivač Šime Pletković koji vodi dva apartmana izračunao je da će prema novim pravilima plaćati 400 eura paušalnog poreza — ali podsjetio je i na kontekst koji Vlada ne spominje: sezona 2026. biti će slabija od prošlogodišnje, last minute rezervacije su najveća nada, a troškovi energije, komunalnih usluga i komunalne naknade rastu neovisno o porezu.
Vedran Tomić iz udruge iznajmljivača na press konferenciji postavio je pitanje koje nitko u Vladi ne želi čuti: zašto su mali iznajmljivač na jadranskom otoku i hotelski krevet u Dubrovniku u istoj turističkoj kategoriji? Na Susku ili Unijama sezona traje dva mjeseca. U Dubrovniku dvanaest. Paušal im je, zahvaljujući kategoriji turističke razvijenosti, isti. “To je antisocijalno”, rekao je Tomić, i teško je ne složiti se.
Seljaci: svinjska kuga, birokratska kazna i kobasice koje ne smiješ poslati
Trećoj grupi — malim poljoprivrednicima i seoskim domaćinstvima — Vlada nije samo podigla namete. Kombiniranjem europskih propisa i domaćih regulativa uspjela je ograničiti nešto što se godinama smatralo gotovo svetim: pravo na vlastitu svinjokolju.
Vlada uporno tvrdi da Afrička svinjska kuga (ASK) zahvaća Hrvatsku u posljednjih nekoliko godina i zbog toga se tobože provode mjere. Ako vjerujete vlastima. Eutanazirano je preko 60,000 svinja i to sve redovito malih seoskih gospodarstava. I sve su svinje “zbrinute” od strane Agroproteinke, firma koja je u većinskom vlasništvu obitelji Grlića Radmana, HDZ-ovog ministra vanjskih poslova.
A za svinje koje su ostale, način na koji su mjere implementirane udario je ravno u seosku tradiciju. Svako domaćinstvo koje želi zaklati vlastitu svinju mora Ministarstvu poljoprivrede prijaviti klanje 48 sati unaprijed. Veterinar mora biti prisutan. Nusproizvodi se moraju zbrinjavati prema propisanom postupku. I, ono što je seoskim obiteljima možda i najtvrđe za progutati: zabranjena je prodaja i slanje domaćih proizvoda od koliža. Dakle, kobasice koje ste napravili od vlastite svinje u vlastitom dvorištu, po receptu bake koji se prenosi generacijama — ne smijete ih poslati rodbini ni prijateljima.
Ministarstvo to pravda biosigurnosnim mjerama. Seljaci to doživljavaju kao još jedan udar na ono malo autonomije što im je ostalo. Nije ni čudno: isti seljaci imaju i sve manji pristup tržištu, sve više birokratskih zahtjeva za EU potpore i sve manje mladeži koja ostaje na selu da preuzme imanja.
Isti obrazac, ista logika
Bruno Samardžić danas je izjavio da “već zadnjih 5 do 10 godina gledamo isti obrazac konstantnog pogoršavanja uvjeta u kojima ljudi rade, no to se uvijek odnosi na neki manji segment poslovanja, dok većini ostaje isto, pa ispada da to nije problem.” To je precizna dijagnoza vladine metode.
Obrtnici su mali, pa nema buke. Iznajmljivači su razasuti po obali, pa nema organiziranog otpora. Seljaci su stari i malobrojni, pa se ne bore. Svaki namet udari samo jedan segment, ali svi zajedno crtaju istu sliku: sustavno pogoršavanje uvjeta za mali, neovisni, obiteljski biznis — i simultano pogodovanje velikim lancima, hotelskim korporacijama i stranim investitorima koji imaju lobiste, odvjetnike i pristup ministarskim uredima.
Tomić je to nazvao “korporativnim kolonijalizmom.” Mi bi to nazvali veleizdajom. Možda je to pretjerana formulacija. A možda i nije — u državi u kojoj Vlada jednom rukom smanjuje porez na dohodak za korporativne plaće, a drugom diže paušal seoskom domaćinstvu koje želi zaklati vlastitu svinju i poslati kobasice sinu u grad.
Prosvjed je najavljen za jesen. Bit će zanimljivo vidjeti tko će doći — i što će Plenković tada reći o “zaštiti građana”.
Ostavite komentar