Kako biopsija i kirurški zahvat doprinose širenju raka?

Piše: Arsen Miletić

Velika većina oboljelih od raka prolazi sličnu kalvariju. S vrlo sličnim ishodom. Da­kle, sumnjivi simptomi, sva moguća snimanja, biopsija, dijagnoza. Onda se lovi veza za hitnu operaciju, slično za zračenje i kemoterapiju. Čes­to izgleda da se bolest po­vlači ili da je potpuno nestala. Nažalost, obično nije ta­ko. Metastaze iskrsnu go­tovo preko noći i spasa više nema. Progutao ih sustav, kojem su bezgranično vje­rovali. Rak je odnio još jednu žrtvu.

Ovo je standardni sce­narij. Sve je izgledalo do­bro i sve je završilo loše. Nak­­nad­nom analizom može se ut­vrditi da se 30-90% svih metastaza aktivira za vrijeme prvog tretmana. Toč­nije, za vrijeme kirurškog zahvata ili biopsije. Probijanje tumorske ovojnice svakako pogoršava prognozu.

Karcinom na primarnom organu djeluje kao svoje­vrsni limitator štete (od njega se rijetko umire.) On stvara određene spojeve i okružen je ovojnicom, što znatno ograničava ši­renje bolesti. Nažalost, iza biopsije ili operativnog zahvata rak do­slovno podivlja. Probijanje ovojnice znači i sve više matičnih stanica raka, a one su i najopasnije. Eksplozivni rast do tada uspavanih me­tastaza više se ne može iz­bjeći, posebno kod mlađih.

Više je razloga za takav za­ključak. Koncentracija tu­morskih stanica u krvotoku tako se povećava geometrijskom progresijom. Kirurška rana potiče upalne procese i stimulira faktore rasta (sve su to metastatski promotori). Uz to, opća anestezija izaziva generalno slabljenje imunološkog sustava. Tu su još i stres zbog straha od bolesti i stres na biološko tijelo, koji nikada nije dobar. Unatoč teškoj situaciji, ona nije bezizgledna. Što se pa­metno može poduzeti?

Iako će mnogi reći da im je rak najgori mogući neprijatelj, sve više je saznanja da je takvo razmišljanje potpu­no pogrešno. Sigurniji smo ako ga ne diramo, nego ako ga diramo (netretirani, go­tovo u pravilu, žive duže.)

Tumor je poput zatvora s opasnim kriminalcima. Ne bi smjeli dozvoliti bijeg iz zatvora, jer će napraviti još veću štetu. Tijelo ne radi protiv vas, tumor usporava raspad tjelesnih sustava koncentracijom štete na jednom mjestu. Barem na početku.

Najbolja opcija je rehabilitacija oboljele zone, kako bi se normalizirala opskrba kisikom i kako bi osigurali reintegraciju u zdrav tjelesni sustav. Alkalizirati tijelo, ukloniti otrove i stres, bez toga izlječenje nije moguće. Znate, obdukcije pokazuju da mnogi u tijelu imaju rak, a da toga nikada nisu bili svjesni. Niti im je ikada stvarao probleme. Niti su zbog toga umrli.

U svakom slučaju, rak ne bi trebala biti smrtna presuda. Na raspolaganju je više obećavajućih alternativnih tretmana PLUS osobni radikalni angažman oko otklanjanja uzroka bolesti. Bolest je upozorenje, a ne put u smrt.

Za pomoć, pitanja i komentare autora možete kontaktirati na: zdravljezatebe@gmail.com