Prekjučer, 10. septembra 2026., tisuće Slovenaca marširale su ulicama Ljubljane noseći transparente “Genocid nije samoobrana” i “Slovenija ne smije kolaborirati”, oko hotela u kojem su boravili izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa’ar i slovenački kolega Tone Kajzer gdje su potpisivali bilateralne sporazume i svečano otvarali prvu izraelsku ambasadu u Sloveniji.
Sa’ar je taj trenutak nazvao “historijskim danom.” Opisao je Izrael kao “jedinu demokraciju na Bliskom Istoku i gotovo jedinog pravog i istinitog partnera Europe.”
Izraelsku ambasadu u Ljubljani nije otvorio neki sitni diplomatski službenik. Otvorio ju je Janez Janša — čovjek koji je na vlast došao nakon što su, prema slovenačkim istražnim tijelima, izraelska privatna obavještajna firma Black Cube i njezini snimci navodno pridonijeli padu prethodne vlade. Nagrada za uslugu: ambasada.
Što je Slovenija bila prije Janše
Da bismo razumjeli razmjere ovog zaokreta, moramo se vratiti na ono što je Slovenija bila svega godinu-dvije ranije — jer nije to bio beznačajan stav neke male balkanske države bez temelja.
Pod premijerom Robertom Golobom, Slovenija je postala jedan od najglasovitijih i najdosljjednijih kritičara izraelske politike u Europskoj uniji. U svibnju 2024. Slovenija je zajedno sa Španijom i Irskom formalno priznala Palestinsku državu — tada spektakularan diplomatski potez koji je razbjesnio Izrael i izazvao povlačenje izraelskog veleposlanika iz Ljubljane. Slovenija je glasala za rezoluciju UN-a koja je tražila hitan prekid vatre u Gazi. Golob je u govoru pred slovenačkim parlamentom Izraelovu vojnu operaciju nazvao genocidom — i to je ušlo u službene vladine dokumente.
U 2025. Slovenija je otišla korak dalje: uvela je embargo na uvoz robe iz izraelskih naselja na Zapadnoj obali, zabranila uvoz oružja Izraelu i uvela ulazne zabrane za izraelske dužnosnike, uključujući premijera Benjamina Netanyahua. Na Netanyahua je tada već bio izdan uhidbeni nalog Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti — i Slovenija se bila obvezala uhititi ga da je kročio na njezin teritorij. Palestinska zastava vijorila se na zgradi vlade u Ljubljani, rame uz rame sa slovenačkom, europskom i ukrajinskom.
To nije bila politika balansiranja. To je bila politika koja je, u europskim razmjerima, bila izvanredna po jasnoći i hrabrosti.
Janša na vlast — i sve nestaje u tjednima
U martu 2026. Slovenija je imala parlamentarne izbore. Prethodnim danima kampanje zasjenile su kontroverze: slovenačka istražna tijela otvorila su istragu o tome je li izraelska privatna obavještajna kompanija Black Cube bila iza tajno snimljenih videa koji su implicirali korupciju u Golobovoj vladi. Janša je priznao da se sastao s predstavnikom Black Cubea. Zanijekao je vezu s videima. Pobijedio je na izborima.
Golob je Janšino otvaranje ambasade nazvao “uzvratnom uslugom za podršku Izraela tijekom izbora.” To je teška optužba koja nije dokazana na sudu. Ali kronologija je jaka sama po sebi: izraelska obavještajna firma u predizbornoj kampanji, Janšina pobjeda, a zatim — u roku od tjedana — demontaža svakog elementa prethodne palestinske politike.
Čini se da je Izrael napravio ono što uvijek radi – kupuje potporu europskih zemalja pomoću ucjena, prijetnji, potkupljivanjem, ovisno o mogućnostima i okolnostima.
Janša je prvog dana po dolasku na vlast u srpnju 2026. skinuo palestinsku zastavu s vladine zgrade. Ukinuo je embargo na uvoz iz ilegalnih naselja Zapadne Obale. Ukinuo je zabrane oružja. Skinuo je ulazne zabrane za izraelske dužnosnike. Poništio je sve. I nazvao to “popravkom štete prijašnje vlade” — dodavši, u tweetu, da je “ekonomska šteta zbog antisemitskih politika Golobove koalicije ogromna.”
Antisemitske politike. Embargo na uvoz iz nezakonitih naselja na Zapadnoj obali, koji je u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, koji je poduprlo Međunarodni kazneni sud — Janša je nazvao antisemitizmom.
56 posto Slovenaca je protiv, ali Janša ne pita
Ono što je u ovoj priči možda i najvažniji podatak: Janša nije imao demokratski mandat za ovaj zaokret.
Junsko istraživanje Dela, jednog od najuglednijih slovenačkih listova, pokazalo je da se 56 posto Slovenaca protivi jačim vezama s Izraelom. Samo 14 posto podržava. Janša je dakle proveo politiku koju odbija 56 posto njegovih vlastitih birača — i pozvao izraelskog ministra vanjskih poslova da je proslavi.
Opozicija je odmah po otvaranju ambasade podnijela prijedlog za opoziv premijera. Freedom Movement i Ljevica prikupljaju potpise. Koliko je realna prijetnja — s obzirom na to da Janša ima parlamentarnu većinu — tek će se vidjeti. Ali sam čin govori o tome koliko je omražen potez koji je napravio.
“Ovo je kolaboracija”
Tisuće Slovenaca koje su jučer marširale Ljubljanom nisu bili “antisemiti” ili neki tamo marginalni aktivisti. Bili su to obični građani, profesori, studenti, arhitekti, liječnici — jedna od prosvjednica, 48-godišnja povjesničarka umjetnosti Urška Breznik, rekla je AFP-u jednu rečenicu koja je obišla sve agencije: “Ova vlada je vlada kolaboracije.”
Kolaboracija. Teška riječ s teškim povijesnim nabojem, posebno u maloj zemlji s vlastitim iskustvom nacističke i fašističke ocupacije u Drugom svjetskom ratu. I ipak — točna.
Kolaborirati znači surađivati s onime što se inače smatra neprijateljem koj ičini teške zločine. Kada Međunarodni sud pravde kaže da je “plauzibilno” da se u Gazi provodi genocid. Kada je Međunarodni kazneni sud izdao uhidbeni nalog za Netanyahua. Kada je UN dokumentirao uništenje svake bolnice, svake crkve, svakog sveučilišta u Gazi. Kada je više od 60.000 Palestinaca poginulo — od toga tisuće djece — onda je otvaranje ambasade, poništavanje embarga i pozivanje izraelskog ministra na svečanu inauguraciju nešto čemu je teško naći bolji naziv.
Kolaboratori i prodane duše su stoljećima rak-rana u historiji balkanskih zemalja, i znamo kako u pravilu završe.
Izraelski ministar Gideon Sa’ar rekao je da je ovo “historijski dan.” Ima pravo. Samo ne na način na koji misli.
Ostavite komentar