Piše: Arsen Miletić
Njemački znanstvenik i nobelovac Otto Heinrich Warburg otkrio je prije stotinjak godina da kiselo okruženje unutar tijela i povezani nedostatak kisika predstavljaju najplodnije moguće tlo za razvoj mnogih bolesti. Počinje s nedostatkom energije, kroničnim umorom te učestalim prehladama i raznim drugim infekcijama. Slijede glavobolje, bolni zglobovi, artritis i autoimune bolesti. Rak je zadnja faza ovog nesretnog procesa.
Kisela atmosfera rezultat je fizičke neaktivnosti, kroničnog stresa i hrane koja zakiseljuje. Stanična kiselost istiskuje kisik, inače neophodan element za normalan život. Dr. Warburg kaže: „Oduzmete li zdravoj stanici 35% njezinog kisika, možete je pretvoriti u stanicu raka za samo 2 dana.“
Dakle, sve zdrave stanice ovise o kisiku i ne mogu živjeti bez njega. Jedino tumorske stanice mrze kisik i preživljavaju isključivo uz pomoć glukoze. Dakle, rak je svojevrsni obrambeni mehanizam ili rezervni sustav, koji naše stanice koriste da bi preživjele u kiseloj sredini bez kisika. To je način privremenog preživljavanja u lošim okolnostima. Možda iznenađujuće, ali bez toga smrt bi nastupila ranije. Stanice raka imaju neusporedivo veću mogućnost absorbiranja otrova u odnosu na normalne stanice.
Naš organizam se itekako brine da pH krvi i mokraće bude oko 7,4. Ja bih rekao da tijelo brine i kada mi ne brinemo, čak i na štetu nekih drugih funkcija. Tako je kalcij jedan od najvažnijih minerala za povratak bazičnosti. Višak kiselosti rješava se crpljenjem kalcija iz kosti i zuba, po principu stvaranja manje štete. Naravno, kosti siromašne kalcijem su lomljive, a zglobovi bolni. Zubi će tako propadati usprkos temeljitom čišćenju. I pogrešno bi bilo zanašati se na ovakve oblike hitne sanacije. Funkcioniranje u uvjetima stalne borbe s pretjeranom kiselošću dovodi do općeg slabljenja svih sustava, pogotovo jetre.
Bolesti nastaju kada organizam počne skladištiti kiselost i toksine u većoj mjeri nego što ih može izlučiti. Velika većina bolesti ima baš taj uzrok. Čak i tzv. „prirodna smrt“ zapravo je terminalna točka zasićenosti tijela kiselošću. Urođena sposobnost regeneracije svakako postoji, ali nije neograničena.
Osim fizičke aktivnosti, svakako valja paziti i na ono što jedemo.
Gotovo sve sirovo voće i povrće je alkalno. Limun, lubenica, kruške, kivi, slatke jabuke i zeleno lisnato povrće su na samom vrhu. Kisela hrana obuhvaća sve vrste ribe i mesa, mlijeko, kruh, šećer i svu industrijski prerađenu ili toplinski obrađenu hranu. Na samom dnu su lijekovi, gazirana pića, alkohol i umjetni zaslađivači.
Pasterizacija uništava svaku nutritivnu vrijednost, čak i ako je izvorna namirnica bila kvalitetna. Uz ostalo, važno je da se sve temeljito prožvače, jer pljuvačka dodaje baznu kvalitetu.
Za pitanja i savjete autora možete kontaktirati putem maila: zdravljezatebe@gmail.com
Ostavite komentar