Najbizarniji prijedlog spašavanja klime: ljude treba genetski smanjiti!

Zeleno woke ludilo preuzima svijet i više nas teško išta može iznenaditi ali ovaj najnoviji prijedlog uspio je u tome. U bizarnom radu pod naslovom Ljudski inženjering i klimatske promjene, troje znanstvenika, Matthew Liao, Anders Sandberg i Rebecca Roache, tvrde da bismo ozbiljno trebali razmotriti tehnologije za inženjering ljudskih tijela kako bismo smanjili emisije ugljika.

Jedna od vodećih ideja je genetska intervencija koja bi roditeljima omogućila odabir niže djece jer manji ljudi jedu manje. Također troše manje benzina u svojim automobilima, trebaju manje tkanine za odjeću i sporije troše cipele.

Ako u nekom trenutku države odluče ograničiti CO2 emisije obitelji, roditelji bi mogli birati „između dvoje djece srednje veličine ili troje male djece“ ili, ako žele košarkaša, „jedno stvarno veliko dijete“.

Njihovi drugi prijedlozi za ljudski inženjering uključuju: genetsko inženjerstvo ljudskih očiju da budu više nalik mačjim jer „kad bi svi imali mačje oči, ne bi vam trebalo toliko svjetla“; smanjenje stope nataliteta „kognitivnim poboljšanjem“ neinteligentnih žena jer „žene s niskim kognitivnim sposobnostima imaju veću vjerojatnost da će imati djecu prije 18. godine“; „farmakološko poboljšanje altruizma i empatije“; i tablete koje uzrokuju povraćanje kod onih koji jedu govedinu, čime se smanjuje potražnja za govedinom.

Rad, koji je objavljen u uglednom znanstvenom časopisu, nadilazi satiru i njegov jedini vjerojatni učinak je ocrniti filozofsku profesiju. Čini se da filozofija nema „test smijeha“ za filtriranje luckastih prijedloga. Pa zašto se zaustaviti na mačjim očima i patuljastim bebama? Zašto ne npr. genetski modificirati crnce kako bi ih učinili bijelima kako bi se Zemlja ohladila povećanjem njezine reflektivnosti?

Tri bioetičara u svom sugeriraju da ljudi koji su zgroženi idejom ljudskog inženjeringa mogu imati „pristranost statusa quo“, opirući se njihovim inovativnim idejama zbog inherentnog konzervativizma.

Čini se da su nesvjesni ironije, budući da njihov vlastiti prijedlog neuspjeh u reagiranju na klimatske promjene ne vidi kao rezultat političkih, institucionalnih i kulturnih sila, već kao rezultat nedostatka osobne snage volje.

Rijetko se u intelektualnoj povijesti događalo da je tako ozbiljan društveni problem toliko trivijaliziran ovakvom vrstom psihologizma.

Autori žele naglasiti da nikada ne bi prisilili ljude da rađaju malu djecu ili uzgajaju mačje oči, što samo postavlja pitanje zašto bi itko tko nije voljan kupiti manji automobil ili prijeći na zelenu energiju bio voljan genetski modificirati svoju djecu.

Ali možda će se rad Liaoa, Sandberga i Roachea pokazati kao šala izvedena na račun časopisa, poput Sokalove prijevare, nazvane po fizičaru Alanu Sokalu sa New Yorškog Sveučilišta koji je napravio rad kojim bi testirao intelektualni integritet časopisa za kulturne studije. On je napravio besmisleni rad u kojem je zaključio da je „kvantna gravitacija društveni i jezični konstrukt“. Taj rad je zbilja objavljen u časopisu za kulturne studije – istima onima koji tvrde da je i spol društveni konstrukt.

Nadamo se da će se na kraju ispostaviti da je ovo šala, iako se zasad ne čini tako. Zapravo klimatsko ludilo je preuzelo svijet do te mjere, da je lako zamisliti akademike kako sjede i razmjenjuju najskandaloznija rješenja za klimatske promjene, a zatim se međusobno izazivaju da ih objave. Prilično je zastrašujuće pomisliti kuda bi nas to moglo odvesti.