Kad pornografija dobije tijelo: stižu seksualni roboti

U posljednjih dvadesetak godina dogodila se jedna tiha promjena u ponašanju velikog dijela muške populacije. Riječ je o naglom usponu internetske pornografije, dostupne besplatno, anonimno i u neograničenim količinama, jednim klikom. Psiholozi su tek nedavno počeli ozbiljnije proučavati što to radi s mozgom i ponašanjem ljudi koji su uz nju odrasli.

Koliko je ta industrija zapravo velika, teško je precizno reći, jer su procjene podosta neujednačene. Različita mjerenja internetskog prometa godinama spominju brojke između 20 i 30 posto ukupnog svjetskog internetskog prometa, dok se za udio pretraživanja koja se odnose na pornografski sadržaj navodi otprilike svaka četvrta do svaka peta pretraga. Treba reći da te brojke uglavnom dolaze iz internih podataka same industrije ili sekundarnih izvora koji ih prenose, pa ih treba uzeti s rezervom, ali čak i konzervativnije procjene govore o fenomenu ogromnih razmjera.

Ono što je sigurnije utvrdivo jest da je riječ o generacijskoj promjeni. Današnji tinejdžeri prvi su put naišli na eksplicitan sadržaj u prosjeku već u dobi kad su prijašnje generacije tek učile dijeliti igračke. Nedavno istraživanje Kids Online Hrvatska iz 2025. pokazalo je da je 17% djece u dobi od 10 do 16 godina u protekloj godini naišlo na pornografski sadržaj za odrasle na internetu — i to najčešće slučajno, ne namjerno. Broj djece koja su nekome poslala seksualnu poruku porastao je sa 1,5 posto u 2017. na 12,2 posto danas, što pokazuje koliko se brzo mijenja digitalno djetinjstvo.

Psiholog Philip Zimbardo, poznat po Stanfordskom zatvorskom eksperimentu, prije više od desetljeća održao je predavanje pod nazivom “The Demise of Guys” (Propast momaka), u kojem je upozorio da sve veći broj mladića ima poteškoća u pokretanju razgovora sa ženama koje im se sviđaju, da osjećaju snažan strah od odbijanja i da im nedostaje inicijative u uspostavljanju veza. Kao jedan od mogućih uzroka naveo je upravo prekomjernu izloženost pornografiji i videoigrama.

Sve to ne znači da treba paničariti niti pornografiju proglašavati uzrokom svih modernih muških nevolja, jer su strah od odbijanja, socijalna anksioznost i izbjegavanje stvarnih veza pojave koje su postojale i prije interneta, a uzroci su im gotovo sigurno višestruki.

Sljedeći korak: kad pornografija dobije tijelo

Dok se znanost još uvijek prepire oko toga što videosadržaj radi mozgu, industrija je već krenula dalje. Na sajmu tehnologije CES 2026. u Las Vegasu, singapurska tvrtka Lovense predstavila je Emily, lutku u prirodnoj veličini s vlastitim AI sustavom koji, prema tvrtkama proizvođača, pamti prethodne razgovore, prilagođava osobnost korisniku i s vremenom “razvija” odnos. Proizvođač je uređaj namjerno pozicionirao ne kao seks-igračku, nego kao rješenje za usamljenost, dugoročnog “pratitelja” s kojim se može razgovarati i kad fizički niste u istoj prostoriji.

Cijena se očekuje u rasponu od nekoliko tisuća dolara, a slični projekti, s manje ili više uspjeha u realizmu pokreta i mimike, pojavljuju se kod više proizvođača posljednjih mjesec dana. Riječ je, dakle, o stvarno novom koraku, ne samo realističnijoj lutki, nego o pokušaju da se stroju doda nešto što liči na pamćenje i privrženost.

Na slici: robot Emily tvrtke Lovense, promotivna fotografija

Tko će zapravo posegnuti za takvim proizvodom, dijelom otkriva i znanost. Istraživanje objavljeno u časopisu Frontiers in Psychology pokazalo je da muškarci u prosjeku imaju znatno pozitivniji stav prema seksualnim robotima od žena, dok žene izraženije preferiraju robote namijenjene platonskom druženju bez seksualne komponente. Drugim riječima, ako ova tehnologija promijeni nešto u odnosima među spolovima, najvjerojatnije će prvo i najviše promijeniti muško iskustvo intimnosti, ne žensko.

Psihologinja Sherry Turkle, profesorica na MIT-u koja desetljećima proučava odnos ljudi prema tehnologiji, ovu pojavu opisuje frazom koja se često navodi: riječ je o “iluziji intimnosti bez zahtjeva”. Njezina je teza da ljudi sve više žele osjećaj društva, ali bez tereta koji nosi pravi odnos, bez kompromisa, sukoba, potrebe da se prilagode drugoj osobi. Problem, upozorava Turkle, jest da upravo ti zahtjevni dijelovi veze, oni u kojima moramo trpjeti neugodu, slušati nekoga tko nam proturječi i prihvaćati tuđe potrebe, izgrađuju sposobnost za stvarnu bliskost. Ako ih izbjegavamo dovoljno dugo, ta sposobnost može zakržljati.

Filozof Robert Sparrow sa Sveučilišta Monash ide korak dalje upozoravajući na drugi problem, posebno izražen kod robota dizajniranih da uvijek pristanu na sve što korisnik želi, bez mogućnosti da odbiju. On smatra da takav dizajn, ponavljan dovoljno dugo, može oblikovati očekivanja prema stvarnim ženama, normalizirajući ideju da je pristanak nešto što se podrazumijeva, a ne nešto o čemu se pregovara. Bioetičarka Nancy Jecker s druge strane nudi suprotnu perspektivu, naglašavajući da za starije osobe i osobe s invaliditetom, kojima je pristup intimnosti često otežan zbog bolesti, stigme ili fizičkih ograničenja, ovakvi uređaji mogu predstavljati legitiman način očuvanja dostojanstva i seksualnosti, a ne nužno bijeg od stvarnih odnosa.

Ako se ova dva poglavlja, pornografija i seksualni roboti, promatraju zajedno, crta koja se nazire nije osobito utješna za heteroseksualne muško-ženske odnose, barem ne u prosjeku. Pornografija je već smanjila potrebu za naporom oko upoznavanja, robot s umjetnom inteligencijom mogao bi smanjiti i potrebu za naporom oko održavanja odnosa, jer nudi pažnju, sjećanje na detalje i prividnu privrženost bez ijednog rizika koje nosi stvarna osoba, poput odbijanja, svađe ili razočaranja. Ono što je Zimbardo prije petnaestak godina opisao kao mladiće koji se boje pristupiti ženi, moglo bi se za desetak godina pretvoriti u muškarce koji jednostavno više i ne osjećaju potrebu da pokušaju, ne zato što ne mogu, nego zato što im stroj nudi gotovo isto zadovoljstvo uz nimalo rizika.

Na kraju, možemo se samo zapitati kakav će utjecaj ova tehnologija imati na demografsku situaciju, pogotovo u zemljama kao što je Hrvatska. U državi gdje sve više mladih iseljava zbog mogućnosti koje im se vani pružaju, i u situaciji gdje sve manje ljudi ima djecu jer nisu u mogućnosti osigurati osnovne uvjete za obiteljski život, poput stambenog pitanja. Ova tehnologija, nakon što postane financijski dostupna i širom prostranjena, mogla bi imati katastrofalan efekt na broj novorođene djece. A opet, ako će roboti u budućnosti raditi većinu poslova, možda veliki broj ljudi više neće ni biti potreban, jer će moderne ekonomije moći funkcionirati i bez njih, a ljudi koji preostanu tražiti će sreću u drugim stvarima, umjesto u obiteljskom životu.

Dolazak robota sa umjetnom inteligencijom mogla bi biti najveća promjena u povijesti čovječanstva, i ta promjena stiže, sviđalo se to nekom ili ne.

Izvori:

• CES 2026 / Lovense Emily — https://interestingengineering.com/ai-robotics/lovenses-companion-robot-doll-unveiled
• Frontiers in Psychology studija o spolnim razlikama — https://www.frontiersin.org/journals/psychology/articles/10.3389/fpsyg.2020.00355/full
• Sherry Turkle (MIT), citat “illusion of intimacy without demands” — https://futureofsex.net/sex-tech/loneliness-to-love-socio-sexual-robots-may-revolutionize-intimacy-care-and-connection/
• Robert Sparrow / Nancy Jecker — https://en.wikipedia.org/wiki/Sex_robot