Moldavija se nalazi između Rumunjske i Ukrajine, službeno ima 2,4 milijuna stanovnika. BDP joj je 16,5 milijardi dolara, što je manje od godišnjeg prometa jednog srednjeg europskog supermarketnog lanca. BDP po stanovniku iznosi oko 8.700 dolara godišnje — najniži u Europi uz Albaniju, Bosnu i Kosovo. Za usporedbu: hrvatski je 30.000 dolara, slovenski 37.000.
BTI izvještaj za 2026. godinu pokazuje da je stopa apsolutnog siromaštva u Moldaviji porasla s 26,7 posto u 2019. na 31 posto u 2023. — dakle svaki treći Moldavac živi ispod praga siromaštva. Između 13 i 14 posto živi u ekstremnom siromaštvu — s manje od 140 eura mjesečno.
Ekonomski rast? U 2024. iznosio je 0,1 posto. Nula zarez jedan posto. Svjetska banka predviđa da će Moldavija 2025. imati najniži ekonomski rast u cijeloj regiji.
Korupcija koja jede 13 posto BDP-a
Transparency International je 2025. svrstao Moldaviju na 80. mjesto od 182 zemlje po korupcijskom indeksu — s rezultatom 42 od 100 (0 je potpuna korupcija). To je, otprilike jednako Kosovu.
Procjene govore da korupcija godišnje pojede između 8 i 13 posto BDP-a Moldavije. Za zemlju s BDP-om od 16,5 milijardi — to je između 1,3 i 2,1 milijardu dolara godišnje koji nestaju u koruptivnom sustavu. Više nego što im EU planira dati.
Carinska korupcija je poseban problem — krijumčarenje je “major issue” koji BTI izvještaj eksplicitno navodi. Moldavska carina funkcionira kao privatni poduzetnik za pojedine grupe, a ne kao državna institucija.
Remitenke — novac koji milijun Moldavaca koji rade u inozemstvu šalje kući — čine između 15 i 35 posto BDP-a. Moldavija u osnovi preživljava jer njezini građani rade u Italiji, Njemačkoj, Rumunjskoj i Rusiji i šalju novac natrag. To nije ekonomija. To je migrantski transfer sistem.
Zemlja bez trećine svog teritorija
Sad dolazi detalj koji bi svakoga tko razmišlja zdravim razumom trebao zaustaviti pri pomisli na EU integraciju Moldavije.
Transnistria — uski pojas teritorija duž rijeke Dnjestar, na granici s Ukrajinom — nije pod kontrolom moldavske vlade od 1990. Trideset i pet godina. Tamo živih oko 460.000 ljudi pod vladom koja je de facto pod ruskim pokroviteljstvom, s ruskim vojnicima koji “čuvaju miru” još od raspada SSSR-a.
Transnistria ima vlastitu valutu (transnistrijski rubalj), vlastitu vojsku, vlastite pasoše (koje ne priznaje nijedna zemlja) i vlastitu ekonomiju baziranu na monopolu tvrtke Sheriff — koja kontrolira supermarkete, benzinske postaje, telekomunikacije, tv kanale i nogometni klub Sheriff Tiraspol koji je jednom pobijedio Real Madrid u Ligi prvaka. Sheriff je u osnovi privatna država unutar nepriznate države unutar kandidatske članice EU.
BTI za 2026. to opisuje precizno: “Transnistria (Pridnjestrovlje) se suočava s brojnim kritičnim strukturnim izazovima, uključujući trajno negativnu vanjskotrgovinsku bilancu, neodrživ bankarski sustav i raširenu korupciju..”
A što se tiče integracije? Josep Borrell, šef europske diplomacije, rekao je 2023. direktno: “EU podržava teritorijalni integritet Moldavije, ali članstvo ne ovisi o reintegraciji Transnistrije.”
Dakle: EU je otvorila pregovore o pristupanju s državom koja ne kontrolira trećinu svog teritorija — i eksplicitno rekla da to nije uvjet. Moldavija je danas službeno EU kandidat i aktivno vodi pregovore o pridruživanju.
1,9 milijardi eura iz EU — za što točno?
U listopadu 2024. Europska komisija predložila je “plan rasta za Moldaviju” vrijedan do 1,9 milijardi eura za period 2025.-2027. Uz to, i SAD je od 2022. uložio skoro milijardu dolara u Moldaviju.
Što se dobiva za taj novac? Prema EU dokumentima: “podrška vladavini prava, borba protiv korupcije, energetska sigurnost i ekonomski razvoj.”
Korupcija se 2025. pogoršala u odnosu na 2024. po Transparency International indeksu. Ekonomski rast 2024. bio je 0,1 posto. Siromaštvo raste.
Referendum o EU integraciji koji je Moldavija provela u listopadu 2024. prošao je sa svega 50,38 posto glasova za. Doslovno pola-pola. Uz optužbe o masovnom ruskom mješanju u izbore. Vlada predsjednice Maia Sandu tvrdi da je Rusija kupovala glasove. No i bez ruskog mješanja, jasno je da otprilike polovica moldavskih građana ne želi u EU.
Zašto EU to radi?
Odgovor koji Bruxelles ne daje otvoreno, ali koji je svima jasan: geopolitika.
Moldavija graniči s Ukranjinom. Ima simboličnu važnost kao “uspješna priča” na postsovjetskom prostoru koja se “okreće prema Zapadu.” Predsjednica Sandu je studirala na Harvardu, govori savršen engleski, nosi europske odijela i govori sve prave fraze. Ona je de facto marioneta Zapada.
No iza te scenografije stoji zemlja koja nema teritorijalni integritet, čiji je ekonomski model baziran na remitenama radnika koji bježe od siromaštva, čija korupcija jede više od EU donacija, i čiji građani — kad ih se pita na referendumu — jedva prelaze 50 posto za prijem u EU.
Hrvatska je čekala deset godina na EU i morala je ispuniti stotine uvjeta i stotine poglavlja pregovora, promijeniti zakonodavstvo, transformirati pravosuđe. Moldavija je kandidatski status dobila 2022. — četiri godine poslije aplikacije — dok je zemlja u de facto sukobu s Rusijom oko granice, dok trećina teritorija nije pod njenom kontrolom, i dok svaki treći stanovnik živi ispod praga siromaštva.
Možda je to solidarnost. Možda je to geopolitika. Možda je to oboje.
No svaki porezni obveznik u EU — uključujući hrvatske — koji plaća taj račun ima pravo znati što točno kupuje za ogromnih 1,9 milijardi eura u zemlji gdje korupcija godišnje proguta više od tog iznosa.
Moldaviji bi se godišnje davalo onoliko koliko se Zelenskom daje gotovo na dnevnoj bazi. Ni u slučaju Moldavije, niti u slučaju Zelenskog se ne zna kuda novac stvarno ide, jer je korupcija u oba slučaja nemjerljiva. Ukrajinu se isto “gura” u EU i nitko ne vodi računa o tome da ukrajinski ulaz u EU sa sobom nosi bankrot i raspad EU, jer EU ne može “progutati” tako veliku zemlju u tako lošem stanu, a da se i sama ne “udavi”. Osim toga, u oba slučaja se izaziva rat sa Rusijom, a to je, po svemu sudeći i cilj prijema tih zemalja u EU, a ne njihova dobrobit.