C.J. Hopkins nije desničar. Nije konzervativac. Bio je umjetnik, pisac predstava u Brooklynu, živio je u Berlinu gotovo 25 godina, bio je dio kulturne ljevice, pisao satiričke kolumne. I onda je došao COVID — i sve se promijenilo.
Tucker Carlson ga je nedavno intervjuirao u razgovoru koji traje skoro sat i pol, i koji je jedan od najzanimljivijih i najhrabrijih razgovora o stanju zapadnog društva koje smo čuli u posljednjih nekoliko godina. Hopkins govori polako, precizno i bez straha. I govori stvari koje su ga već koštale slobode.
Knjiga koja je zabranjena — i zašto
Hopkins je godinama pisao satiričke eseje o Trumpovoj eri, o reakciji establišmenta, o globalnoj politici. Kad je COVID počeo u ožujku 2020., u početku nije bio previše zabrinut. “Mislio sam da je to masivna prekomjerna reakcija i da će proći.”
Nije prošlo. I Hopkins je počeo pisati — sistematično, dokumentirano, bez ustručavanja. Skupio je 257 tweetova koji su pratili kako se odvijao medijski narativ. “Puno ljudi je zaboravilo koliko je to bilo autoritarno. Odmah, od samog početka.”
Eseje je sakupio u knjigu “The Rise of the New Normal Reich” (Rast novonormalnog Reicha). Knjiga je postala bestseler. A onda je bila zabranjena — Amazon je skinuo s prodaje, zabranjena je u više europskih zemalja. Tucker Carlson je sada objavio novo izdanje.
“Vlasti cenzuriraju samo istinu,” kaže Carlson u uvodu. “I cenzuriraju je samo kad ugrožava njihove laži.”
Uhićen u Berlinu zbog tweeta
Ono što Hopkinsu nije počelo s knjigom — počelo je s tweetom.
Njemacke antidiskriminacijske vlasti uhitile su ga u Berlinu zbog tweeta u kojemu je koristio sliku sa simbolom koji je podsjecao na nacistički. Hopkins kaže da je korištenjem tog simbola satirično komentirao nešto — ne promovirao. Uhićen je svejedno.
“Nisu me mogli nazvati neprijateljem države i zatvoriti. Morali su se pretvarati da sam prekršio neki zakon. Morali su se pretvarati da još uvijek funkcionira vladavina prava.”
Ta rečenica je ključ za razumijevanje cijelog razgovora.
Covidijanski kult
Hopkins je odmah u proljeće 2020. prepoznao nešto što mu je izgledalo poznato — ne iz politike, nego iz psihologije kulta.
“Osjecao sam se kao da sam odjednom okružen članovima kulta koji vrše pritisak na mene da se podredim službenom narativu. Narativu koji očito nije imao smisla.”
Jedna od njegovih studentica počela je ljude koji postavljaju pitanja o pandemijskim mjerama nazivati “nacistima i neo-nacistima.” Kad ju je Hopkins pozvao na odgovornost, odmah ga je nazvala antisemitom i desničarskim ekstremistom. Hopkins — Amerikanac koji je živio na europskoj ljevici četvrt stoljeća.
“To se nije događalo slučajno. Istovremeno dok se razvijao službeni narativ o pandemiji, razvijao se i paralelni narativ: svatko tko postavlja pitanja je desničarski ekstremist. Nije uopće bilo valjanog razloga za postavljanje pitanja.”
Upravo tada su izlazili Jay Bhattacharya i drugi respektabilni znanstvenici s disidentnim stavovima. Bili su delegitimizirani, demoniziranirani i cenzurirani.
Novi totalitarizam koji ne izgleda kao stari
Najzanimljiviji dio razgovora je onaj u kojemu Hopkins opisuje zašto mu se ono što se događa čini poznato — ali i zašto je drugačije od svega što znamo.
“Kad kažem totalitarizam, ljudi odmah misle na 20. stoljeće. Naciste, staljiniste, čizme na kaldrmi. To nije ovo.”
Ovo je, tvrdi Hopkins, globalni kapitalistički totalitarizam — i on ne može nositi to ime iz strukturalnih razloga.
“Kapitalizam mora reći: ti si potrošač, postoji tržište, slobodan si. Mora održavati privid slobode. Iz istog razloga su se morali pretvarati da kršim zakon kad su me uhitili u Berlinu. Ne mogu reći: ti si neprijatelj sustava. Moraju reći: ti si prekršio zakon.”
I dok stari totalitarizmi su imali ideologije — nacizam, komunizam — novi nema. Ili točnije: njegova ideologija je tržište. Jedna globalna ekonomska zona bez granica, bez kultura, bez vrijednosti osim konzumerizma.
“Iran je problem. Kršćanski fundamentalisti u šumama su problem. Zašto? Jer ti ljudi zaista žele živjeti prema svojim vrijednostima. Ne samo nedjeljom u crkvi pa onda nazad na tržište. Sustav takve ljude mora ukloniti.”
Neoliberalizam vs. neonacionalizam
Hopkins — koji naglašava da je “stari ljevičar” — definira temeljni sukob našeg vremena ovako: neoliberalizam versus neonacionalizam.
“I kad to kažem, ne mislim pejorativno. Mislim objektivno — ljude koji pokušavaju sačuvati strukturu svojih nacionalnih država. Svojih kultura. Svojih jezika. Svojih vjerovanja. Svojih vrijednosti. Sjećanja na svoje pretke.”
Sustav koji se razvija, tvrdi Hopkins, rastapa sve to. Granice nestaju jer postoji jedno globalno tržište. Kulture nestaju jer isti korporativni lanci moraju biti u svakom kutku planete. I svako društvo, svaka zajednica, svaka kultura koja se opire — postaje problem koji treba riješiti.
“Svi smo dobili svoje uloge”
Na pitanje živi li s osjećajem propasti, Hopkins odgovara neočekivano: s radošću.
“Možda čitam previše Nietzschea, ali živim s osjećajem radosti. Ovdje smo kratko. Svi smo dobili svoje uloge. Pitanje je samo kako odigrati svoju ulogu na što bolji način.”
Citira Sophie Scholl — tinejdžericu koja se suprotstavila nacistima i bila giljotinirana 1943. “Na dan egzekucije izišla je misleći — kakav lijep dan. I što je važno jesam li ja prisutna ili ne? Odigrala je svoju ulogu. Nema žaljenja.”
Knjiga koja se ne smije čitati
“The Rise of the New Normal Reich” — zabranjena je. Amazon je skinuo. Više europskih vlada ju je zabranilo. Tucker Carlson objavio je novo izdanje dostupno na svojoj platformi tuckercarlsonbooks.com.
I to je, možda, najjači argument za čitanje.
Vlasti cenzuriraju samo ono što ih ugrožava. A C.J. Hopkins — američki playwright koji živi u Berlinu i kojeg su uhitili zbog tweeta — očito ih ugrožava dosta.
Ostavite komentar