Vijest je izazvala točno onakvu reakciju kakvu bi netko mogao predvidjeti: u zapadnim redakcijama gotovo vidljivo hvatanje za glavu i nevjerica, u Bruxellesu hladni znoj, u Budimpešti — suzdržana, ali primjetna satisfakcija.
Wall Street Journal objavio je 25. listopada da Trumpova administracija predlaže bivšeg mađarskog premijera Viktora Orbána kao sljedećeg generalnog sekretara Ujedinjenih naroda. Ne samo kao američki prijedlog, nego kao zajednički kandidat SAD-a, Rusije i Kine.
Zašto baš Orbán
Američki zagovornici nude dva argumenta. Jedan je ideološki: Orbán dijeli Trumpove stavove prema migracijama, prema suverenitetu zemalja, suradnji s Rusijom oko Ukrajine, i općenito prema svjetskom poretku. Drugi je pragmatičan: UN-u, kažu, treba čovjek s iskustvom stvarnog vladanja — ne karijernih diplomata koji su godinama žonglirali rezolucijama bez posljedica.
Rusija ima vlastite razloge. Orbán je jedini europski lider koji je u proteklih nekoliko godina dosljedno zagovarao pregovore s Moskvom, odbijao vojne isporuke Ukrajini dok je bio premijer i osobno putovao u Moskvu 2024. — što mu je donijelo diplomatsku izolaciju u EU, ali i poseban status u ruskim medijima. Za Kremlj, Orbán u sjedištu UN-a nije ideološki suparnik: on je netko s kim se može razgovarati.
Kini odgovara nešto sasvim treće: premijer koji je desetljeće i pol blokirao EU-ove zajedničke izjave o Xinjangu, Tibetu, Hong Kongu i Tajvanu. Koji je u Budimpešti otvorio kampuse kineskih sveučilišta dok je ostatak Europe razgovarao o “de-riskingu”. Za Peking, Orbán je dokazano pouzdan glas unutar zapadnih institucija — netko tko nije neprijatelj.
Kolike su mu zapravo šanse
Američki dužnosnici su, prema WSJ-u, sami pokrenuli inicijativu — kontaktirali Orbána, predložili ideju, provjeravali teren s Moskvom i Pekingom. Orbán je, prema izvorima upoznatim s razgovorima, pokazao interes, ali ostao oprezan: neće ući u utrku bez realne šanse za pobjedu.
A šanse izgledaju sasvim solidno. Dužnosnik State Departmenta procijenio je da bi Orbán u Vijeću sigurnosti “lagano” dobio osam od petnaest glasova, a deset bi bilo skroz moguće. Kad Washington, Moskva i Peking vuku u istom smjeru u Vijeću sigurnosti, to je u neku ruku “gotova stvar”.
Posljednji put kad su Washington, Moskva i Peking imali istog favorita za ijednu važnu međunarodnu poziciju, teško se uopće sjetiti.
Mogući veto Francuske ili Britanije
Generalni sekretar UN-a bira se po pravilima koja su zamišljena kao kompromis između velikih sila i ostatka svijeta. Vijeće sigurnosti — petnaest članova, pet s pravom veta — mora preporučiti kandidata nadmoćnom većinom od devet glasova, bez ijednog veta. Tek nakon toga Opća skupština formalno imenuje.
Trenutni šef Antonio Guterres završava drugi mandat 31. prosinca 2026. Neformalna glasanja u Vijeću već su u tijeku. Orbán još nije formalno nominiran — prema WSJ-u, objava se odgađa do američkih međuizbora u studenom.
Ključna nepoznanica su Velika Britanija i Francuska — jedine preostale stalne članice Vijeća čiji je stav neizjašnjen. Obje imaju pravo veta. Obje imaju vlastite razloge za brigu: London zbog Orbánovih veza s Moskvom, Pariz zbog toga što Orbán godinama sabotira europsku koheziju. Hoće li Washington ponuditi dovoljno da ih pridobije — ili ih prisili na uzdržanost — bit će ključno.
Što to govori o svjetskom poretku
Ako SAD, Rusija i Kina zajednički guraju kandidata, to nije samo izbor za jednu poziciju — to je signal da se geopolitička matematika promijenila. Trump je, gotovo od prvog dana drugog mandata, signalizirao da mu je važniji bilateralni odnos s Moskvom i Pekingom nego međunarodne insitucija pod utjecajem Zapada koje su ta dva aktera godinama tretirala kao rivale. Orbánova kandidatura, ako se materijalizira, bila bi vidljivi dokaz da taj novi okvir funkcionira.
Dodajmo za kraj da je Orban veliki prijatelj Hrvatske i svako ljeto provodi kod nas na moru. Stoga za Hrvatsku sigurno ne bi bilo loše imati ljubitelja našeg Jadrana na tako moćnoj poziciji.
Ostavite komentar