U subotu ujutro, 4. listopada 2026., osoblje hotela u Nahi — glavnom gradu Okinawe — ušlo je u sobu gošće koja se nije odjavila. Pronašli su je nesvjesnu. Zvali su hitnu, ali Anna Yagi, 39-godišnja stanovnica otoka, nije preživjela.
Nadzorne kamere snimile su sve. Na snimkama se vidi muškarac u crnoj majici, hlačama i bijelim tenisicama kako ulazi u hotel s Yagi, a odlazi — sam.
Uhićen je Devin J. Ballard, 20-godišnji američki marinac, raspoređen u 3. marinski ekspedicijski korpus na Okinawi. Optužen je za ubojstvo i krađu novčanika, a moguće je da se optužnica proširi i na silovanje.
Japanska vlada reagirala je brzo — barem diplomatski. Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je američkog veleposlanika Georgea Glassa i od njega zatražilo puno surađivanje s istragom te mjere za sprječavanje ponavljanja sličnih incidenata. Japanska premijerka nazvala je zločin “gnusnim” i pozvala SAD da “temeljito uvede disciplinu” među vojnicima.
Američka vojska je, pak, reagirala onako kako vojska reagira: svim američkim vojnicima na Okinawi uveden je mijesec dana policijskog sata i zabrana konzumiranja alkohola, a vojne operacije su na 48 sati zaustavljene radi provođenja sigurnosnih treninga.
Ballardu će biti suđeno pred japanskim sudom prema sporazumu SOFA (Status of Forces Agreement) koji određuje tko sudi u kojim slučajevima. Osnovno pravilo: ako je vojnik počinio zločin van dužnosti (off-duty), Japan ima primarnu jurisdikciju. Ako je bio na dužnosti, SAD ima primarnu jurisdikciju.
No Japan je desetljećima sam od sebe odricao jurisdikcije u ogromnom broju slučajeva, prepuštajući ih vojnim sudovima SAD-a, iz straha da ne naruši savezništvo. Ovaj puta pritisak javnosti je prejak.
“Okinawa nije vaše zabavište”
Prosvjedi su izbili odmah. Oko 160 ljudi okupilo se u Nahi u nedjelju, osuđujući zločin i ponavljajući zahtjeve da se američke baze uklone s otoka. Tjedan dana kasnije, stotinjak prosvjednika se skupilo ispred američke ambasade u Tokiju s transparentima na kojima je pisalo “Okinawa nije vaše zabavište” i “Ne trebamo američke baze na Okinawi.”
Organizatorica prosvjeda Sorane Sakihama, 24-godišnja studentica podrijetlom s Okinawe, rekla je okupljenima: “S daleko većim udjelom baza nego bilo koji drugi dio Japana, stanovnici Okinawe izloženi su najvećem riziku od štete na rukama američkih vojnika u cijeloj zemlji.”
Nije ovo prvi put. Daleko od toga.
Od 1972. godine, kad je Okinawa vraćena Japanu, uhićeno je oko 6.000 američkih vojnih osoba u Japanu, prema podacima lista Yomiuri Shimbun. Prekretnica je bila 1995. kada su trojica američkih vojnika silovala 12-godišnju djevojčicu — to je dovelo do masovnih prosvjeda koji su potresli cijelu zemlju. Prošle godine japanski sud osudio je jednog marinca na sedam godina zatvora zbog pokušaja silovanja, a 2017. vojnik je dobio doživotnu kaznu za silovanje i ubojstvo žene na Okinawi.
Građani traže odlazak, vlada gradi novu bazu
Japan je domaćin najvećeg inozemnog kontingenta američkih snaga na svijetu — oko 54.000 vojnika. Većina od 18.000 marinaca stacioniranih u Japanu nalazi se upravo na Okinawi. Taj otočić, koji čini manje od jedan posto japanskog teritorija, nosi na sebi oko 70 posto svih američkih vojnih objekata u Japanu.
I dok Okinawa ključa, u Tokiju se odvijalo nešto sasvim suprotno od onoga što traže stanovnici otoka. U lipnju 2026. Japan je službeno počeo iskopavati more u zaljevu Oura, kraj Henoka, kao dio dugogodišnjeg plana premještanja baze Futenma — ne van Okinawe, kako traže lokalni stanovnici, nego na novo mjesto unutar istog otoka, uz proširenje kapaciteta.
Projekt je zamišljen kao premještanje američke zrakoplovne baze Futenma iz gusto naseljenog Giwana u obalno područje Naga — a Okinawa je, unatoč svemu, ostala bez prava glasa. Lokalna vlada godinama je blokirala gradnju, odbijala izdavati dozvole, tužila središnju vladu. Uzalud — Tokio je naređivao nastavak radova.
Logika iza svega je hladna i geopolitička: Okinawa se nalazi samo 100 kilometara od Tajvana, a Washington i Tokio vide je kao ključnu točku u zaustavljanju potencijalne kineske vojne agresije. Dok god se Kina i Tajvan nalaze u jednadžbi, Okinawa nije otok koji japanska i američka vlada planiraju “osloboditi” od vojnih baza. Upravo suprotno.
Stanovnici Okinawe to dobro znaju. Protest za protestom, godinama, s jasnom porukom. A svaki put dobiju istu kombinaciju: suosjećanje u riječima, ali sve više američkih vojnika na otoku.
Ostavite komentar