Kupuje li Hrvatska beskorisne Leoparde?

Danijel Klaić28 lipnja, 2026266

©Bundeswehr/Modes, Creative Commons Attribution 2.0

Hrvatska je u prosincu 2025. potpisala jedan od najvećih obrambenih ugovora u svojoj povijesti. Ministar obrane Ivan Anušić stavio je potpis na kupnju 44 tenka Leopard 2A8 od Njemačke. Ukupna vrijednost ugovora iznosi oko 1,48 milijardi eura. Što znači da svaki tenk košta preko 33 milijuna eura.

Da bi uopće pojmili o kolikim iznosima se radi, to je cijena oko 220 prosječnih stanova po cijeni od 150,000 Eura. Probajte zamisliti 220 stanova, to je nekoliko nebodera, ili cijelo jedno malo stambeno naselje. Dakle, Hrvatska daje cijelo stambeno naselje za jedan-jedini Leopard tenk. A kupuje ih 44, što je cijena skoro 10,000 stanova odnosno cijeli jedan mali grad.

Zastanite i razmislite na trenutak o tome. U državi u kojoj cijene nekretnina divljaju a mladi masovno iseljavaju jer ne mogu riješiti stambeno pitanje, država troši ovakve iznose na njemačke tenkove. Zamislite samo da su s istim novcima mogli riješiti stambeno pitanje 10,000 mladih obitelji. Osim toga, zašto se ti ogromni novci daju Njemačkoj kad Hrvatska sama ima mogućnosti proizvoditi vrlo moderne tenkove, kao što su ih nekad proizvodili u tvornici Đuro Đaković.

I još se hvale da je to kao odlična cijena. Jer Hrvatska je krajem 2024. Ukrajini poslala 30 svojih starih tenkova M-84 i 30 borbenih vozila pješaštva M-80 a Njemačka je za tu vojnu pomoć uplatila 144,8 milijuna eura u hrvatski proračun, i taj iznos direktno umanjuje cijenu novih Leoparda. Pa eto sad je kao malo lakše, poslali smo Ukrajini 60 “starih” vozila, tj. prodali ih Njemačkoj za siću, a sad dajemo bogatstvo za 44 nova.

I naravno Plenkovićeva vlada se hvali kako će se većina novca, 1,14 milijardi eura, financirat iz europskog instrumenta SAFE, a 343,5 milijuna eura iz državnog proračuna do 2033. godine. Ali pritom ne govore narodu da tih 1,14 miilijardi nije poklon, nego zapravo zajam i to s kamatama. Kojeg moramo vratiti iz državnog proračuna u idućih 45 godina, a početak naplate je tek za 10 godina. Dakle, zadužili su neku buduću vladu i nas i našu djecu i unuke. A zašto?

Beskorisnost tenkova u modernom ratovanju

Leopard tenk nije loš, i smatra se jednim od najnaprednijih na svijetu. Isporuka prvih tenkova očekuje se između 2028. i 2030. godine. Leopard 2A8 je najmodernija inačica ovog tenka, opremljena poboljšanim sustavima zaštite, novom elektronikom i topom koji može gađati ciljeve na velikim udaljenostima.

Sve to zvuči razumno, barem na papiru. A onda pogledate što se događa u Ukrajini.

Negdje u Donjeckoj oblasti, dok ovo čitate, mladi vojnik sjedi u napuštenom podrumu i gleda ekran VR naočala. Pred njim je upravljačka palica. Leti dronom koji je netko sklopio u garaži od komponenti kupljenih na AliExpressu. Cijena tih komponenti: oko 400 eura. Cilj koji prati na ekranu vrijedi milijune dolara. Tenk.

Ovo nije filmska scena. Ovo je svakodnevica na frontovima u Ukrajini od 2023. godine, a 2025. i 2026. postala je industrijska stvarnost. FPV dronovi, jeftine letjelice kojima pilot upravlja iz prvog lica u realnom vremenu, postali su prema procjenama vojnih analitičara najveća pojedinačna kategorija uništenih oklopnih vozila na bojištu. Prema podacima Foreign Policy-ja, više od dvije trećine ruskih tenkova koje je Ukrajina uništila u pojedinim fazama rata otpalo je upravo na dronove. Rusija je, barem prema zapadnim tvrdnjama, izgubila na tisuće tenkova, a FPV dronovi odgovorni su za veći udio tih gubitaka.

Asimetrija koja nastaje od toga teško je pojmljiva. Tenk T-90M, najmoderniji serijski tenk ruske vojske, košta oko 4,5 milijuna dolara (sedam puta manje od Leoparda koje kupujemo). FPV dron koji ga je uništio košta 400 dolara. To je omjer 1 prema 11.000. Čak i ako uzmete u obzir da stopa pogotka drona iznosi tek 20 do 30 posto, dakle da trebate nekoliko dronova za jedan sigurni pogodak, računica i dalje govori u korist drona u nevjerojatnoj mjeri.

Fondacija za strateška istraživanja u svom izvješću “21 lekcija iz rata u Ukrajini” zaključuje da ta asimetrija troškova “podriva temeljnu ekonomsku logiku oklopnog ratovanja kakvo se prakticiralo od 1940. godine.” Prevedeno sa diplomatskog rječnika – tenkovi su beskorisni.

Problem nije samo cijena. Problem je fizika. Leopard 2, kao i američki Abrams, projektiran je za rat kakav se zamišljao u hladnom ratu, veliku oklopnu ofenzivu po ravnicama srednje Europe pod zaštitom NATO zrakoplovstva. Oklop je najjači sprijeda, jer se očekivalo sučeljavanje s neprijateljevim tenkovima koji pucaju horizontalno. Dronovi napadaju odozgo, gdje je oklop najtanji. Jedan američki analitičar to sažima ovako: “Tenk nije mrtav. Degradiran je.” Umjesto oklopnih klinova koji probijaju frontove, tenkovi se u Ukrajini koriste kao artiljerija iz zaklona, kao mobilni topovi koji iskoriste situaciju i odmah se povuku.

Reakcije u Hrvatskoj

Vojni analitičar Igor Tabak iz portala Obris, koji je komentirao hrvatsku kupnju još u jesen 2024., ukazao je upravo na ovaj problem: tenkovi teško izlaze na kraj s bespilotnim letjelicama. Nije jedini s tom primjedbom. Neki predsjednički kandidati pitali su se za vrijeme izbora je li ima smisla kupovati supertenkove bez novog strateškog plana koji bi objasnio kako ćemo ih koristiti, napominjući da teže oko 65 tona, dok je veliki dio naše cestovne infrastrukture projektiran za nosivost od 50 tona.

U redu, netko može reći da se tenkovi i dalje koriste u Ukrajini i to je istina. I istina je da anti-dronovska tehnologija napreduje. I moguće je da će u budućnosti biti pronađeno rješenje za njih.

No ostaje jedno pitanje koje se ne može lako odgovoriti. Hrvatska nije Ukrajina. Hrvatska je mala obalna i kontinentalna zemlja s otocima, šumovitim planinama i infrastrukturom koja nije projektirana za 65-tonske kolose. Kojim bi se scenarijem 44 tenka Leopard 2A8 pokazala kao ključna investicija za obranu Hrvatske, a ne dronovi, sustavi protuzračne obrane ili jačanje pješaštva? To pitanje nije postavljeno javno, jer, kako je ukazao analitičar Tabak, Hrvatska nema ni ažuriran Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga koji bi trebao biti temelj svake ovakve odluke. Kupuje se oprema, a strategija dolazi poslije.

Naravno, kad su ovoliko ogromni novci u igri, a poznavajući vlast Plenkovića koji je već promijenio desetke ministara zbog korupcije, moramo se zapitati je li bilo kakvih financijskih “transfera” za koje ne znamo. Ali to je već druga tema. Ono što znamo sigurno, ovaj dug će otplaćivati naši unuci.

Izvori: