Birokratska unija: ovo su nova EU pravila koja vrijede od ovog mjeseca

Ponekad se čini kao da EU namjerno želi uništiti i zakomplicirati živote svojih građana. Donosimo listu regulacija koje stupaju na snagu ovoga tjedna, usred ljeta. Jako je sumnivo da se ovakvi zakoni donose upravo u vrijeme godišnjih odmora i paklenih vrućina, u vrijeme kad se zna da će biti najmanje reakcija. Možda je to i cilj.

Od sada plaćaš carinu na maskicu od pet eura

Od 1. srpnja 2026., na snagu je stupila nova EU regulativa kojom se ukida dotadašnja iznimka za male pakete iz trećih zemalja. Uvodi se carinska pristojba od tri eura na pošiljke vrijednosti do 150 eura koje ulaze u EU izvan Unije, mjera koja posebno cilja poslovni model platformi poput Sheina, Temua i AliExpressa.

Na papiru, tri eura zvuče bezazleno. U stvarnosti, matematika postaje apsurdna u trenutku kad naručite nešto jeftino. Ako kupac naruči proizvod od 2,99 eura, dodatna carina skuplja je od samog proizvoda. Ako naručite više stvari, situacija postaje još zamršenija. Nova carina ne vrijedi jednom po paketu, nego po vrsti proizvoda. Ako paket sadrži hlače, majicu i kapu, plaća se tri puta, dakle devet eura carine.

A tu nastaje pravi kaos. Kupac može u aplikaciji napraviti jednu narudžbu i platiti jedan skupni iznos, ali platforma može proizvode poslati iz različitih skladišta, od strane različitih prodavatelja ili u više odvojenih paketa. Svaki paket se carini posebno. Znači li to da jedno vaše narudžbu od tri artikla, koje platite jednom, mogu završiti kao tri odvojene pošiljke s tri odvojene carinske pristojbe? Da. Hoće li to biti jasno prikazano u košarici u trenutku kupnje? Način plaćanja nove carine još nije konačno određen, a kupci troškove neće nužno poravnati već pri grupnom nakupu, nego tek pri dostavi — što znači dodatno plaćanje pošti ili kuriru, uz trošak carinskog posredovanja.

I još kao “bonus”, PDV se sada obračunava i na iznos carine. Znači ako je artikl vrijedan 10 eura a carina iznosi 3 eura, PDV se obračunava na 13 eura, a ne na vrijednost samog artikla. Za sitnicu od deset eura, efektivna cijena može porasti za 40 do 50 posto. Istraživanje HGK pokazuje da 17 posto Hrvata planira značajno smanjiti kupnju, a tek 12,5 posto planira nastaviti kao i do sada.

Da stvar bude još gora, nova pristojba prijelazno je rješenje do carinske reforme koja bi trebala stupiti na snagu 2028. Dakle, ni ovo nije konačno rješenje. Uvodi se privremeni sustav koji stvara kaos, a za dvije godine kreće novi sustav. Tko je ikad čuo za privremenu carinu koja se uvodi bez kalkulatora i bez jasnih pravila?

MiCA: kako regulirati kripto industriju i pritom izbaciti njezine najveće igrače

Isti datum, 1. srpnja 2026., donio je i drugu veliku regulatornu promjenu, o kojoj se puno manje govori. S istekom prijelaznog roka za Uredbu o tržištu kriptoimovine (MiCA), prethodni mozaik 27 nacionalnih režima zamjenjuje se jedinstvenim EU pravnim okvirom. Na papiru: dobra ideja, harmonizacija tržišta, zaštita investitora, borba protiv pranja novca.

U stvarnosti: od više od 1.200 davatelja usluga koji su prethodno bili aktivni u EU, samo oko 250 ih je uspjelo ishoditi punopravnu licencu, što je omjer prihvaćenosti manji od jedan prema pet.

Najveća žrtva je Binance, najveća kripto burza na svijetu po obujmu trgovanja, koja sa 1.7. prestaje pružati usluge milijunima europskih korisnika. Binance je 24. lipnja 2026. službeno povukao svoju MiCA prijavu podnesenu grčkoj Hellenic Capital Market Commission, navodeći spore rokove i izostanak formalnih odluka regulatora.

Korisnički kaos koji je uslijedio bio je predvidljiv. Korisnici u Poljskoj, Italiji, Španjolskoj i Francuskoj primili su e-mailove objašnjavajući kako povući svoja sredstva, a tvrtka im je priopćila da im neće biti izdana MiCA licenca. Industrija je naglasila da je jasna javna izjava — kojom bi se prizno odbijanje u Grčkoj i ponudio jasan vremenski okvir — mogla izbjeći većinu zbrke i panike kod korisnika. Umjesto toga, tjednima koji su prethodili najavi vladala je nejasnoća.

Sredstva korisnika su sigurna, Binance to jamči, i za sada nema razloga sumnjati u to. Ali to nije poanta. Poanta je da je regulativa postavila toliko visoke i nejasno definirane standarde da ih je zadovoljilo manje od petine dotadašnjih davatelja usluga, i to u roku koji se pokazao nedovoljnim čak i za tvrtke koje su ozbiljno pokušale prilagoditi se. MiCA je stupila na snagu 2024., a burze su imale rok do 30. lipnja 2026. za dobivanje odobrenja od nacionalnih regulatora.

Razlozi zbog kojih je grčki regulator odbio Binance, prema onome što su objavili Reuters i drugi mediji, tiču se prethodnih regulatornih sankcija, korporativne strukture tvrtke i ocjene “podobnosti” dioničara. Dakle: ni javnost, ni korisnici, ni sama tvrtka ne znaju točno zašto je prijava odbijena. To nije transparentna regulativa, to je regulatorna crna kutija.

Nadzor u automobilima

No ovaj srpanj donio je i nešto što je znatno važnije većini ljudi. Od 7. srpnja svi novi automobili koji se prodaju na tržištu EU moraju biti opremljeni sustavom Advanced Driver Distraction Warning (ADDW), koji kamerama prati lice i položaj glave vozača kako bi prepoznao znakove umora ili gubitka koncentracije. Infracrvena kamera usmjerena direktno u lice vozača neprestano analizira smjer pogleda i položaj glave. Ako sustav procijeni da ne gledate u cestu, aktivira zvučni i vizualni alarm. U većini modernih automobila ta upozorenja ne mogu se trajno isključiti — svaki put kada upalite motor, sustav se ponovo aktivira.

Službeno obrazloženje je sigurnosno: EU procjenjuje da bi primjena ovih sustava mogla pridonijeti smanjenju broja smrtonosnih prometnih nesreća za između 10 i 30 posto. Ako im vjerujete. No pitanja ostaju. Zabrinutost oko upotrebe senzora u vozilima kineske proizvodnje već dugo kruži europskim regulatornim krugovima. A komu točno vjerujemo da će ti podaci, koji se snimaju u stvarnom vremenu unutar privatnog vozila, ostati isključivo unutar tog vozila — i zauvijek?

Nova regulativa donosi i obvezu ugradnje takozvane crne kutije, uređaja za bilježenje podataka o vožnji neposredno prije i tijekom prometne nesreće. Automobil koji vas snima, pamti kako vozite i ne može se isključiti — to nije tehnološka paranoja, to je nova zakonska stvarnost u EU od ovog tjedna. To je sitnica, ali savršena ilustracija obrasca. EU regulativa često dolazi do rješenja problema koji nije bio toliko ozbiljan, skupljim i kompliciranijim načinom nego što je trebalo, ne pitajući puno građane hoće li im to odgovarati. I svaki put donosi sve više nadzora, i svaki put pod izlikom brige za našu sigurnost.

Famozni neodvojivi čepovi

Carine na Temu i MiCA samo su najsvježiji primjeri jednog starijeg problema. EU ima naviku stvarati propise koji su savršeno logični u PowerPoint prezentaciji u Bruxellesu, ali u dodiru sa stvarnošću generiraju frustraciju, kaos i troškove koji padaju na leđa građana.

Sličnu glupost uveli su i prošle godine, također usred ljeta, od 1. srpnja 2024. sve plastične boce u EU moraju imati neodvojive čepove, što mnogi nazivaju “najgorim izumom 21. stoljeća”. Čepovi ostaju pričvršćeni za bocu, a ljudi se žale da im smetaju dok pokušavaju piti iz boce te da im otežavaju točenje pića u čaše. Cilj je bio navodno: smanjiti plastični otpad na plažama i povećati stopu recikliranja.

No istraživanje naručeno od strane UNESDA Soft Drinks Europe sugeriralo je da bi neodvojivi čepovi mogli dovesti do povećanja upotrebe plastike između 50.000 i 200.000 tona godišnje, što je upravo suprotno od namjeravanog. Nekoliko velikih proizvođača pića, uključujući Danone, Nestlé, PepsiCo i Coca-Colu, protivilo se zakonu još 2018., tvrdeći da bi obvezno uvođenje pričvršćenih čepova značilo goleme troškove za tvrtke, ali i pogoršanje problema s plastičnim otpadom.

Netko u Europskom parlamentu imao je svojih pet minuta, i 450 milijuna Europljana sad se petlja sa čepovima koji vise sa svake boce.

A tko nas išta pita?

Pitanje demokratskog sudjelovanja dovodi nas do možda i najvažnijeg argumenta za kritiku ovog sustava. Hrvatska ima 12 zastupnika u Europskom parlamentu koji danas ima ukupno 720 članova, što je nešto manje od 1,7 posto ukupnog zastupničkog tijela koje donosi zakone za više od četiri milijuna Hrvata.

Dakle, nemamo praktički nikakav utjecaj na donošenje zakona koji nam reguliraju život do najsitnijih detalja. Upravo to je razlog zbog kojeg su se u povijesti dizale revolucije. Najpoznatija je ona Američka koja se odvila pod sloganom “no taxation without representation”. Situacija u kojoj su Britanci skupljali poreze od američkih kolonija a donosili im zakone bez njihovog utjecaja.

Za usporedbu: u socijalističkoj Jugoslaviji, Hrvatska je imala znatno veće proporcionalno sudjelovanje u donošenju saveznih odluka. Predsjedništvo SFRJ funkcioniralo je na principu rotacije i ravnopravne zastupljenosti republika, a ne prema veličini populacije. Svaka republika, od Slovenije s dva milijuna do Srbije s devet, imala je jednak glas na saveznoj razini. To nije bila demokratska idila, daleko od toga, ali u tom sustavu je Hrvatska imala 16,7 posto glasova, ne 1,7 posto.

I to nam je bilo premalo, s takvim sustavom Hrvati nisu bili zadovoljni, jer su htjeli samostalno odlučivati o svojoj sudbini. Došao je rat, tisuće ljudi je patilo i poginulo za taj cilj, i što sada na kraju imamo?

Naravno, ovakve usporedbe su opasne u današnjoj “demokraciji” i zato ćemo se tu zaustaviti. Zaključak ostavljamo vama.