Sve je počelo sa prljavim WC-ima u školi. Zvuči banalno, ali nije. Krajem rujna ove godine, učenici srednjih škola u siromašnijim predgrađima Pariza odlučili su blokirati ulaze u svoje škole. Nisu htjeli revoluciju — htjeli su zamjenskog učitelja kad njihov izostane, htjeli su učionice bez plijesni na zidovima, htjeli su da netko uopće primijeti da pohađaju škole koje izgledaju kao da ih nitko nije obnavljao od 1970-ih.
Francuska vlada nije reagirala na vrijeme. I tada su stvari krenule nizbrdo — brzo i brutalno.
Francuska: od školskih klupa do zapaljenih gradskih vijećnica
Unutar tjedan dana blokade su se proširile na više od 400 od ukupno 3.700 francuskih lycéea — to su srednje škole za učenike od 15 do 18 godina. Sindikat učitelja priključio se prosvjedima. Potom i roditelji. Potom sindikati radnika. Potom Žuti prsluci, protestni pokret s kojim se francuska policija već brutalno obračunavala u prošlosti.
Ono što je krenulo kao zahtjev za više učitelja, pretvorilo se u generalni iskaz bijesa — prema skupoći stanovanja, rastu cijena hrane i energije, prema dojmu da se vlada brine za sve osim za ljude koji se jedva snalaze.
A onda je policija dovela suzavac.
5. listopada, u gradiću Lensu na sjeveru Francuske, 15-godišnjak je pokupio granatu s tla — onu vrstu detonacijske granate koju policija koristi za rasipanje gomile. Eksplodirala mu je u ruci. Izgubio je šaku i dio podlaktice. Dva dana ranije, 14-godišnjak u sjeverozapadnom Parizu pogođen je suzavcem s tako male udaljenosti da su mu ispali zubi.
Francuska vlada suspendirala je korištenje detonacijskih granata na prosvjedima. Policija je otvorila 18 internih istraga zbog navodnog prekomjernog nasilja. A prosvjednici su zapalili gradsku vijećnicu u Limogesu. Povijesna zgrada, kulturni spomenik, zauvijek je izgubljen.
Do subote 17. listopada, na ulicama diljem Francuske nalazilo se više od pola milijuna ljudi. Više od 6.500 uhićenih od početka prosvjeda — od kojih su 87 posto maloljetnici. Macron je sa svog X profila upozorio na “sijače kaosa” i najavio kazneni progon svih koji su palili, pljačkali i napadali prefekture i gradske vijećnice.
Bio je to najgori nered u Francuskoj u zadnjih nekoliko desetljeća.
Italija: “Radimo kao u Francuskoj”
Kad su u Torinu i Rimu učenici vidjeli što se događa u susjednoj zemlji, nije trebalo puno. Već početkom listopada počele su takozvane “ocupazioni” — studentske okupacije škola, stara talijanska tradicija koja se vraća svaki put kad se mladi osjete dovoljno bijesno.
Parola je bila jasna i glasna: “Facciamo come in Francia” — Radimo kao u Francuskoj.
Do 17. listopada prosvjedi su se proširili na Milano, Bolognu i Torino. U Milanu su demonstracije degenerirale u izgrede — policija je suzavcem i vodenim topovima razbijala gomilu na Trgu katedrale, jednom od najprepoznatljivijih mjesta u Italiji. Premijerka Giorgia Meloni izašla je s oštrim upozorenjem koje je postalo naslovnica svih talijanskih novina: “Pravo na prosvijed je sveto. Paliti naše gradove — nije.”
Belgija i Portugal
U Belgiji studentski bijes tinja od 1. listopada, uglavnom oko obrazovnih politika i troškova školovanja. Bruxelles i Liège bili su žarišta. Policija je koristila vodene topove. Do 17. listopada uhićeno je najmanje 139 osoba.
U Portugalu su se iste subote pojavili manji, ali ne beznačajni skupovi — mladi solidarni s Francuzima, s vlastitim pritužbama na troškove života koji su u zadnje dvije godine postali neodrživi za veliki dio populacije.
Što se zapravo događa
Na površini — prosvjedi zbog škola i troškova života. Ispod površine — nešto dublje i teže za riješiti jednim ministarskim govorom.
Europa je u zadnje četiri-pet godina prošla kroz pandemiju, energetsku krizu, inflaciju koja je pojela ušteđevine, rast kamata koji je pojeo hipoteke, i niz vlada koje su u svemu tome — rezale javnu potrošnju. Sve je to palo na leđa generacije koja plaća stanarinu pola plaće, studira u zgradama s curenjem krova i zna da mirovina neće doći kad dođe red.
Umjesto da se bave ovim problemima, Europski političari i dalje šalju printaju novce i šalju milijarde za rat u Ukrajini, šalju oružje Izraelu, provociraju Rusiju, napadaju joj tankere i uvode sankcije – što sve skupa dovodi do inflacije, rasta cijene nafte i općenito ogromnog povećanja životnih troškova za vlastite građana.
I kako se čini oni nemaju namjeru stati. Zelensky je upravo jučer poručio sa mu treba dodatnih 70 milijardi Eura, samo za pola godine rata. A veliki dio toga završit će u džepovima europskih i ukrajinskih političara i proizvođača oružja.
Ali ni građani neće stati. Nedavno je objavljeno da se 20. Novembra sprema veliki studentski štrajk u svim gradovima Europe, uključujući i Zagreb. Održati će se pod motom: “Borimo se za svoju budućnost a ne za njihove ratove”.
Čini se da građani Europe polako shvaćaju da njihovi pravi neprijatelji ne sjede u Moskvi, nego u Briselu, Parizu, Berlinu, Zagrebu…. Borba je počela.
Ostavite komentar