Stravično svjedočanstvo australske aktivistice: Izraelci su me mučili i silovali

Australska aktivistica i producentica dokumentarnih filmova Juliet Lamont iznijela je niz teških optužbi na račun izraelskih sigurnosnih snaga nakon što je sudjelovala u humanitarnoj Flotili za Gazu. U intervjuu za Doubledown News ispričala je da je tijekom presretanja broda u međunarodnim vodama te kasnijeg pritvaranja bila izložena fizičkom nasilju, seksualnom zlostavljanju i prijetnjama smrću.

Lamont tvrdi da je brod presretnut južno od Cipra, oko 270 nautičkih milja od Gaze, dakle u međunarodnim vodama. Prema njezinim riječima, naoružani pripadnici izraelskih snaga preuzeli su kontrolu nad plovilom i velikom brzinom prevezli aktiviste prema većem brodu koji opisuje kao “monumentalni zatvorski brod”.

Aktivistica navodi da je odmah po ukrcavanju bila vezana plastičnim vezicama, s okovima na nogama, te da su joj glavu držali u prljavoj vodi tako da je imala osjećaj da se guši vodom. Tvrdi da su je udarali svaki put kada je pokušala podignuti glavu kako bi došla do zraka. “Mislila sam da ću se utopiti”, rekla je tijekom intervjua.

Prema njezinom svjedočanstvu, pripadnici snaga koji su je priveli poznavali su njezin identitet te su je prepoznali kao osobu koja je i ranije sudjelovala u sličnim misijama. Navodi da joj je jedan muškarac s američkim naglaskom rekao: “Danas želim nekoga ubiti, a to bi mogla biti ti.”

Lamont tvrdi da je potom odvedena u prostor koji su zatočenici među sobom nazvali “tunel za mučenje” – metalni kontejner u kojem se, prema njezinim riječima, nalazilo više vojnika. Ondje je, kaže, bila udarana, šutirana i bačena na pod. Tvrdi da je zadobila prijelom trtične kosti te ozljede leđa.

Najteža optužba odnosi se na navodno seksualno nasilje. Lamont tvrdi da su joj nasilno skinuti hlače i donje rublje te da je tijekom incidenta bila vaginalno silovana od strane jednog vojnika. Također tvrdi da je kasnije doznala da su drugi zatočenici bili seksualno zlostavljani predmetima, uključujući oružje.

Opisala je kako su joj tijekom cijelog događaja ruke bile vezane iza leđa, noge okovane, a glava prisilno spuštena. Kaže da su pritom na nju vikali, vrijeđali je i fizički napadali.

Nakon izlaska iz kontejnera, tvrdi da je zatekla desetke drugih aktivista na palubi broda, među njima i svoju 25-godišnju kćer. Kaže da joj je lice bilo krvavo od udaraca te da su mnogi drugi aktivisti pokazivali znakove ozbiljnih ozljeda.

Posebno je potresno opisala zvukove koji su dopirali iz kontejnera nakon njezina izlaska. Prema njezinim riječima, čuli su se krikovi boli i mučenja dok su unutra dovođeni novi zatočenici. Tvrdi da su neki izlazili s polomljenim rebrima, dok su drugi bili pogođeni elektrošokerima u lice.

Lamont navodi da su svi aktivisti bili fizički napadnuti, iako smatra da su osobe tamnije boje kože bile izložene još brutalnijem postupanju. Ispričala je i slučaj 70-godišnje žene kojoj su, prema njezinim riječima, polomljene kosti.

Putovanje zatvorskim brodom prema Izraelu trajalo je, tvrdi, oko dva i pol dana. Za to vrijeme aktivisti su bili smješteni u praznim metalnim kontejnerima bez kreveta, deka i osnovnih uvjeta za život. Neki su, kaže, pokazivali znakove pothlađenosti te su se međusobno grijali vlastitim tijelima.

Također navodi da zatočenicima nisu redovito davani voda, lijekovi ni druge osnovne potrepštine. Prema njezinu opisu, stražari su ih tjerali da se naguraju iza označene crne linije, a zatim im prijetili smrću.

Lamont tvrdi da su protiv zatočenika korištene šok-bombe i gumeni meci. Prema njezinim riječima, jedan je aktivist zbog eksplozije zadobio ozljedu sluha zbog koje bi mogao trajno izgubiti sluh, dok su drugi pretrpjeli prijelome ruku i nogu.

Po dolasku u luku Ašdod, kaže da su zatočenici ponovno vezani i podvrgnuti novim oblicima zlostavljanja. Tvrdi da su je trojica muškaraca nosila u takozvanom stresnom položaju pri čemu su joj stopala bila podignuta od tla, zbog čega je strahovala da će joj iščašiti rame.

Tijekom procesa pritvaranja i pretrage, Lamont tvrdi da je ponovno bila seksualno zlostavljana, ovaj put od strane dviju žena. Prema njezinom opisu, bila je prisiljena skinuti se gola, bila je dirana po grudima i stražnjici te podvrgnuta unutarnjem pregledu koji smatra ponižavajućim i nepotrebnim.

Lamont je kritizirala i reakciju australskih vlasti. Tvrdi da su predstavnici australskog konzulata fotografirali aktiviste, ali im nisu osigurali vodu, novac ni mogućnost kontakta s obiteljima.

Prema njezinim riječima, među australskim državljanima koji su bili pritvoreni bilo je više osoba s ozbiljnim ozljedama. Tvrdi da je većina bila seksualno zlostavljana ili fizički pretučena, da je jedan aktivist zadobio ozljedu pluća nakon udarca kundakom puške, dok je njezinoj kći špricom ubrizgana nepoznata tvar.

Intervju završava njezinim pozivom australskoj vladi da ozbiljno istraži događaje koji su se, prema njezinim tvrdnjama, dogodili tijekom presretanja Flotile za Gazu i kasnijeg pritvaranja aktivista.

Cijeli razgovor: