Tetovaže: bezazleni modni trend ili zdravstveni rizik kojeg tek počinjemo razumijevati?

Tetovaže su posljednjih desetljeća postale jedan od najraširenijih oblika ukrašavanja tijela. Ono što je nekada bilo povezano s određenim subkulturama danas se može vidjeti među ljudima svih dobnih skupina i društvenih slojeva. Međutim, iza estetskog dojma krije se pitanje koje sve češće postavljaju liječnici i istraživači: što se zapravo događa u organizmu kada se tinta trajno unese pod kožu?

Za razliku od kozmetike koja ostaje na površini tijela, tetovaža podrazumijeva unošenje stranih čestica duboko u kožu. Organizam takve čestice prepoznaje kao strano tijelo te pokreće imunološku reakciju. Dio pigmenta ostaje u koži, ali dio migrira prema limfnim čvorovima, važnim strukturama imunološkog sustava.

Upravo je zbog toga posljednjih godina porastao interes znanstvenika za dugoročne posljedice tetoviranja. Švedsko istraživanje objavljeno u stručnom časopisu eClinicalMedicine izazvalo je veliku pozornost nakon što je pokazalo povezanost između tetovaža i približno 21 % većeg rizika od razvoja limfoma, skupine zloćudnih bolesti limfnog sustava.

Činjenica da se pigmenti mogu godinama nakupljati u limfnim čvorovima otvorila je niz pitanja. Neki istraživači pretpostavljaju da bi kronična, dugotrajna aktivacija imunološkog sustava mogla imati posljedice koje danas još uvijek ne razumijemo u potpunosti.

Zanimljivo je da veličina tetovaže možda nije presudna. U spomenutom švedskom istraživanju povećani rizik nije bio ograničen samo na osobe s velikim tetovažama. To je iznenadilo i same istraživače.

Posebnu zabrinutost izaziva sastav pojedinih tinta. Analize su u nekim uzorcima pronašle teške metale i druge potencijalno štetne kemijske spojeve. Znanstvenici godinama upozoravaju da tržište tinta nije uvijek dovoljno regulirano te da dugoročni učinci pojedinih sastojaka nisu potpuno istraženi.

Osim mogućih dugoročnih posljedica, postoje i neposredni rizici. Infekcije, alergijske reakcije i kronične upale među poznatim su komplikacijama tetoviranja. Iako su ozbiljne posljedice relativno rijetke, broj tetoviranih osoba danas je toliko velik da i mali postotak komplikacija predstavlja značajan javnozdravstveni problem.

Psihološki aspekt

Psiholozi su također pokušavali razumjeti zašto se ljudi odlučuju na trajno obilježavanje tijela. Neka istraživanja pokazuju da su osobe s tetovažama u prosjeku sklonije traženju novih iskustava, individualizmu i izražavanju osobnog identiteta.

Dio stručnjaka ide korak dalje, smatraju da su tetovaže postale oblik osobnog “brendiranja” ljudi koji se ne ističu u životu i koji za sebe smatraju da po ničemu nisu “posebni”. Zato koriste tetovaže kao način da se istaknu, da budu drugačiji od drugih, i time stvaraju dojam “posebnosti” koja im nedostaje.

Oni pragmatičniji upozoravaju da se odluke donesene u mladosti često kasnije promatraju drugačijim očima. I tu dolazimo do najvećeg paradoksa – činjenicu da uz rast popularnosti tetovaža istodobno raste i industrija njihova uklanjanja.

Uklanjanje tetovaža

Prema procjenama tržišnih analitičara, globalno tržište uklanjanja tetovaža posljednjih godina bilježi snažan rast te se očekuje da će nastaviti rasti tijekom sljedećeg desetljeća. Razlog nije samo sve dostupnija laserska tehnologija, već i velik broj ljudi koji nakon određenog vremena požale zbog odluke donesene u mladosti.

Dermatolozi i stručnjaci za estetsku medicinu navode da su najčešći razlozi uklanjanja promjene životnih okolnosti, profesionalni razlozi, promjena identiteta, prekid veza ili jednostavno gubitak interesa za motiv koji je nekada imao posebno značenje. Ono što je u jednom razdoblju života predstavljalo izraz individualnosti, deset ili dvadeset godina kasnije može postati neželjeni podsjetnik na prošlost.

U nekim istraživanjima značajan udio tetoviranih osoba izjavio je da žali zbog barem jedne svoje tetovaže. Posebno je zanimljivo da se osjećaj žaljenja često povećava s godinama, kada se mijenjaju osobni prioriteti, društveni krugovi i životne okolnosti. Ili možemo reći, kad osoba u potpunosti sazrije.

Međutim, uklanjanje tetovaže nije jednostavan postupak. Lasersko uklanjanje obično zahtijeva više tretmana tijekom nekoliko mjeseci ili čak godina, a konačni rezultat nije uvijek potpuno uklanjanje pigmenta. Kod nekih osoba ostaju ožiljci, promjene pigmentacije kože ili blijedi tragovi nekadašnje tetovaže.

Dodatna je posebnost da se tijekom laserskog razbijanja pigmenta čestice tinte razgrađuju na manje fragmente koje organizam zatim mora ukloniti putem limfnog sustava. Upravo zbog toga pojedini istraživači smatraju da ni proces uklanjanja tetovaže nije potpuno lišen pitanja o dugoročnim učincima na organizam.

Povijesni i religijski aspekt

Povijesno gledano, tetoviranje je (kao i piercing) postojalo u brojnim drevnim kulturama. U nekim je društvima imalo religijsko značenje, u drugima je označavalo pripadnost plemenu, status ili odanost određenim božanstvima. Zbog toga ga pojedini autori opisuju kao običaj povezan s poganskim religijama starog svijeta.

U biblijskoj knjizi Levitskog zakonika nalazi se poznati redak: „Ne urezujte na sebi nikakvih biljega niti stavljajte na sebe tetovaže.“ (Levitski zakonik 19:28). Međutim, među teolozima ne postoji potpuno jedinstveno tumačenje tog retka. Neki smatraju da predstavlja opću zabranu tetoviranja, dok drugi tvrde da se prvenstveno odnosio na tadašnje poganske obrede i rituale.

Bez obzira na religijski aspekt, medicinska pitanja ostaju otvorena. Današnja generacija masovno se tetovira, dok znanstvenici tek počinju proučavati što desetljeća prisutnosti pigmenta u organizmu znače za zdravlje.

Ono što je sigurno jest da tetovaža nije samo ukras na površini kože. Ona predstavlja trajnu promjenu tijela koja uključuje imunološki odgovor, unošenje stranih kemijskih tvari i potencijalne zdravstvene rizike koji još nisu do kraja razjašnjeni.