Skandalozni manifest Alexa Karpa i opasna ideja da elite trebaju upravljati svijetom

Palantir Technologies već godinama nosi reputaciju jedne od najkontroverznijih tehnoloških kompanija na Zapadu, i to ne bez razloga. Jedan od prvih velikih skandala izbio je 2016. kada je američko Ministarstvo rada optužilo tvrtku za diskriminaciju pri zapošljavanju, tvrdeći da su azijski kandidati sustavno odbacivani iako su bili jednako kvalificirani kao drugi kandidati. Spor je završio nagodbom — Palantir je platio oko 1,6 milijuna dolara i pristao na korektivne mjere, iako je negirao krivnju.

2023 godine otvorili su 180 novih radnih mjesta koje su namijenili samo za židovske studente, što je izazvalo žestoku reakciju javnosti. Kompanija se pokušavala opravdati time da je na američkim sveučilištima navodno došlo do porasta antisemitizma, te da židovskim studentima treba pomoći.

Osim pitanja zapošljavanja, kompanija je stalno pod kritikama zbog svoje bliske suradnje s državnim sigurnosnim aparatom. Softver Palantira koristi se u vojnim operacijama, obavještajnim službama i policiji, što je mnoge navelo da ga uspoređuju s “Orwellovskim” sustavima nadzora.

Posebno je kontroverzna njihova suradnja s američkom imigracijskom službom (ICE). Palantirov softver koristi se za identifikaciju i praćenje migranata, uključujući operacije deportacije. To je izazvalo prosvjede i otpor unutar same kompanije, gdje su neki zaposlenici javno izrazili zabrinutost zbog mogućih kršenja ljudskih prava.

Dodatnu napetost stvara i ideološki zaokret vodstva kompanije, posebno pod vodstvom Alexa Karpa. Njegov manifest i javni nastupi otvoreno zagovaraju jaču povezanost tehnoloških firmi s vojskom i državom, što je izazvalo pobunu dijela zaposlenika koji tvrde da je kompanija napustila svoje izvorne principe zaštite sloboda.

Skandalozni Manifest

I tu dolazimo do skandaloznog manifesta kojeg je objavio Alex Karp, direktor Palantira. U svijetu u kojem se tehnološke kompanije godinama pokušavaju prikazati kao neutralni inovatori, Alex Karp odlučio je skinuti masku. Njegov manifest nije samo poslovna strategija, nego otvoreni poziv na novu vrstu saveza — onaj između Silicijske doline i vojnog aparata države.

Cijeli manifest na engleskom jeziku objavljen na X-u možete vidjeti OVDJE

Za razliku od svojih kolega koji pažljivo biraju riječi, Karp govori izravno: tehnološke kompanije trebaju aktivno sudjelovati u obrani Zapada. Drugim riječima, trebaju razvijati alate za vojsku, obavještajne službe i sigurnosni aparat. U njegovoj viziji, tehnologija nije neutralna — ona je oružje.

Takav stav dolazi u trenutku kada Palantir Technologies već godinama surađuje s vojskama i agencijama diljem svijeta. Njihovi sustavi analiziraju ogromne količine podataka, pomažu u identificiranju meta i optimizaciji operacija. Ono što je nekada bila distopijska fikcija, danas je komercijalni proizvod.

Problem nije samo u tehnologiji, nego u ideologiji koja stoji iza nje. Karp ne skriva uvjerenje da tehnološke elite imaju posebnu odgovornost — i implicitno pravo — sudjelovati u oblikovanju političke stvarnosti. To je opasna ideja. Jer u demokraciji, moć proizlazi iz izbora, a ne iz algoritama.

Još je problematičnija lakoća s kojom se brišu granice između sigurnosti i nadzora. Alati razvijeni za borbu protiv terorizma ili stranih prijetnji vrlo se brzo mogu primijeniti i na vlastite građane. Povijest je već pokazala da se takve linije rijetko poštuju dugoročno.

Karpov narativ dodatno pojednostavljuje svijet na sukob dobra i zla — Zapad protiv autoritarnih režima. U takvom okviru, svaka mjera postaje opravdana, svaka tehnologija legitimna. No stvarnost je daleko kompleksnija, a upravo takvo crno-bijelo razmišljanje često služi kao izgovor za širenje moći bez kontrole.

Ironija je u tome što se metode koje se kritiziraju kod drugih — masovni nadzor, analiza ponašanja, prediktivno profiliranje — sada sve otvorenije prihvaćaju kada dolaze iz “naše” sfere. Razlika više nije u principima, nego u tome tko drži alat u rukama.

Najveći problem nije ni Palantir, ni Karp, nego širi trend koji on utjelovljuje. Privatne kompanije s golemim količinama podataka i tehnološkom infrastrukturom postaju ključni akteri u sigurnosnoj politici. A za razliku od država, one ne odgovaraju biračima.

Time se stvara nova vrsta moći — hibrid između korporacije i države, između algoritma i oružja. I dok političari dolaze i odlaze, takve strukture ostaju, rastu i učvršćuju svoj utjecaj.

Favoriziranje Židova i Izraela

Posebno je intrigantno da Palantir u svojoj politici zapošljavanja izuzetno favorizira Židovske zaposlenike. To svakako daje kredibilitet nekim teorijama zavjere u koje nećemo sad ulaziti.

Osim toga, Palantir je u Američkim novinama davao plaćene oglase preko cijele stranice na kojima je pisalo samo: “Palantir stoji uz Izrael”. Ovakva vrsta marketinga potpuno je neisplativa i služi samo za promociju političkog stava firme.

Karpov manifest zato nije samo kontroverzan dokument. On je upozorenje. Pokazuje smjer u kojem dio tehnološkog svijeta želi ići — prema društvu u kojem sigurnost opravdava sve, a odluke se donose daleko od očiju javnosti. Pitanje je samo hoće li društvo to prihvatiti — ili će povući crtu prije nego što tehnologija (a zlobnici bi rekli i pripadnici određene vjere) definitivno preuzmu upravljanje svijetom.