Čija je zapravo Iranska nafta – Povijest eksploatacije jedne zemlje

Povijest eksploatacije nafte u Iranu u mnogočemu je i povijest same države. Sve počinje početkom 20. stoljeća, kada su 1908. godine otkrivene prve značajne rezerve nafte u jugozapadnom dijelu zemlje, u području Masjed Soleyman. To otkriće pretvorilo je tadašnju Perziju iz periferne države u ključnog igrača u globalnoj energetici.

Prva eksploatacija bila je u rukama britanskog kapitala, konkretno kompanije Anglo-Persian Oil Company, koja će kasnije postati British Petroleum. Ugovori koje je tadašnja perzijska vlast sklopila bili su izrazito nepovoljni za državu, ostavljajući većinu profita u britanskim rukama. Nafta je tako od samog početka bila povezana s osjećajem eksploatacije i nepravde među lokalnim stanovništvom.

U tom razdoblju na vlasti je bila dinastija Kadžara, a nakon državnog udara 1921. godine, dinastiju Kadžara zamijenila je dinastija Pahlavi. Dinastiju je osnovao Reza Šah, koji je uspostavio autoritarnu nacionalističku vlast, u kombinaciji sa strogom cenzurom i državnom propagandom.

Ali kontrola nad naftom ostala je u velikoj mjeri i dalje u rukama stranih kompanija, što je dodatno produbilo nezadovoljstvo stanovništva.

Dolaskom 2 svjetskog rata, Pahlavi je podržavao nacističku Njemačku kojoj je prodavao naftu, i tada je promijenio ime države iz Perzija u Iran što znači “zemlja arijevaca”. Suradnja s Njemačkom dovela je do okupacije od strane Britanskih i Sovjetskih snaga.

Nakon rata, Iran postaje parlamentarna republika. Ključni trenutak dolazi 1951. godine kada premijer Mohammad Mossadegh odlučuje nacionalizirati naftnu industriju. Taj potez bio je izuzetno popularan unutar Irana, ali je izazvao oštru reakciju Velike Britanije i Sjedinjenih Država, koje su u tome vidjele prijetnju svojim ekonomskim i geopolitičkim interesima.

Odgovor Zapada bio je oštar. Godine 1953. organiziran je državni udar, poznat kao 1953 Iranian coup d’état, u kojem su ključnu ulogu imale CIA i britanski MI6. Mossadegh je svrgnut, a na vlast je vraćen šah Mohammad Reza Pahlavi. Drugim riječima, zapadne tajne službe organizirale su državni udar u kojem su maknule demokratski izabranog premijera i na vlast doveli autokratsku dinastiju koja je podržavala naciste.

Nakon udara, naftna industrija formalno je ostala nacionalizirana, ali je u praksi podijeljena između konzorcija zapadnih kompanija. Američke naftne tvrtke po prvi put dobivaju značajan udio, čime Sjedinjene Države postaju ključni igrač u iranskom energetskom sektoru.

Tijekom vladavine Mohammade Reza Pahlavija, Iran doživljava ubrzanu modernizaciju, financiranu upravo prihodima od nafte. Međutim, ta modernizacija bila je neravnomjerna i često nametnuta odozgo, bez stvarne političke participacije stanovništva, što je stvaralo duboke društvene tenzije.

Istovremeno, šahov režim bio je snažno oslonjen na podršku Sjedinjenih Država, kako politički tako i vojno. Američki utjecaj bio je vidljiv u gotovo svim segmentima društva, od ekonomije do sigurnosnog aparata, uključujući i zloglasnu tajnu policiju SAVAK.

Unatoč ekonomskom rastu, velik dio stanovništva nije osjetio benefite naftnog bogatstva. Nejednakost, korupcija i politička represija doveli su do rastućeg nezadovoljstva koje će kulminirati krajem 1970-ih.

Iranska revolucija 1979. godine označila je dramatičan prekid s dotadašnjim poretkom. Pod vodstvom Ruhollah Khomeini, šah je svrgnut, a Iran postaje islamska republika. Jedan od ključnih motiva revolucije bio je upravo otpor stranom utjecaju, osobito američkom, u upravljanju nacionalnim resursima.

Nakon revolucije, naftna industrija dolazi pod potpunu kontrolu države, kroz National Iranian Oil Company. Strane kompanije su uglavnom istjerane, a Iran pokušava samostalno upravljati svojim energetskim bogatstvom.

Naravno, Amerika se ponovno aktivira tako što su naoružali Sadama Huseina i nahuškali ga na rat s Iranom. 1980 godine kreće Iračko-Iranski rat u kojem je Sadam napao Iranske regije bogate naftom uz tajnu podršku Amerike. Rat je trajao skoro 8 godina a poginulo je oko pola milijuna ljudi. Irak je pritom radio grozne zločine, napade Scud projektilima na gradove i koristio kemijska oružja – koja su mu dostavile američke kompanije.

Ishod rata bio je pat pozicija, Iran je hrabro obranio svoje resurse, i islamska vlast je preživjela. S druge strane, Irački diktator je kasnije smijenjen upravo od strane Amerikanaca invazijom na Irak, a kao razlog invazije navedena su kemijska oružja – ista ona koja su mu prodali Amerikanci za napad na Iran.

Iran danas raspolaže jednim od najvećih dokazanih rezervi nafte na svijetu, procijenjenim na više od 150 milijardi barela. Glavna naftna polja nalaze se u jugozapadnom dijelu zemlje, posebno u regiji Khuzestan, koja ostaje srce iranske naftne industrije.

Ipak, američke sankcije desetljećima ograničavaju sposobnost Irana da u potpunosti iskoristi svoje resurse. Te sankcije utječu na izvoz, tehnologiju i strane investicije, čime nafta ponovno postaje instrument geopolitike, a ne samo ekonomski resurs.

Gledano kroz prizmu nafte, povijest Irana otkriva kontinuiranu borbu za kontrolu nad vlastitim bogatstvom. Od britanske dominacije, preko američkog utjecaja, do današnje izolacije, nafta je ostala ključni faktor koji oblikuje sudbinu zemlje. A s obzirom na povijesne događaje, mržnju Iranaca prema Amerikancima je lako shvatiti. Oni danas doživljavaju ono što prolaze čitavu povijest.