Hantavirus – hipotetski scenarij

Tekst koji slijedi hipotetski je scenarij, samo jedna od mogućnosti u kojem smjeru bi manipulatori mogli širiti priču oko “strašnog hantavirusa”.

Zamislimo da mediji sutra počnu izvještavati o masovnoj zarazi među glodavcima diljem Europe. Poljski miševi. Voluharice. Skladišta žitarica. Širenje hantavirusa.

A onda kreće poznati obrazac:

“Stručnjaci upozoravaju…”
“Potrebno je spriječiti širenje…”
“Situacija se prati iz sata u sat…”

I odjednom pšenica više nije samo pšenica, kukuruz više nije samo kukuruz, polje više nije samo polje, a miš više nije samo miš, već sve postaje potencijalni biosigurnosni rizik.

Skladišta u kojima su pronađeni zaraženi glodavci se zatvaraju, uskladištene žitarice se uništavaju, kao i kod ptičje gripe ili svinjske kuge “iz preventivnih razloga”.
Poljoprivrednicima se uvode novi protokoli, a ostatku populacije se zabranjuje odlazak u prirodu.

A mediji, mediji 24 sata dnevno prate karte širenja, broj zaraženih, rade specijalne emisije, upozorenja, stručne panele, i neprestani osjećaj da je priroda postala prijetnja…

Dobro je da nakon iskustva sa COVID-om, svinjskom kugom i ptičjom gripom, mnogi ljudi više ne gledaju ovakve scenarije na isti način kao prije.

Već smo vidjeli masovna preventivna uništavanja zdravih životinja i ogromne ekonomske posljedice, širenje atmosfere straha i mjera koje su samo nekoliko godina ranije djelovale nezamislivo.

Ono što cijeloj priči, hipotetskom scenariju daje dodatnu dimenziju jest činjenica da se sve ovo događa u trenutku kada velike korporacije, investicijski fondovi, tehnološke kompanije i dio globalnih institucija ulaže ogromni napor i kapital u sintetsku hranu i laboratorijsko meso, alternativne proteine i brašno od insekata. Digitalizaciju poljoprivrede i automatizaciju proizvodnje hrane te centralizirane prehrambene sustave.

I sve to pod narativima klimatskih promjena i zaštite prirode, održivosti i rasta populacije te potrebe za “novim modelom prehrane”.

Zato se vrijedi zapitati, mijenja li se pred našim očima sam odnos čovjeka prema hrani i prirodi, životinjama i zemlji, pa čak i vlastitom tijelu?

Ovaj tekst je poziv da ljudi počnu povezivati obrasce i postavljati pitanja, da prestanu biti tek puki promatrači i gutači informacija.

Jer morate priznati da je zanimljivo kako gotovo svaka moderna kriza, zdravstvena, klimatska, energetska ili sigurnosna na kraju vodi prema istom smjeru: više nadzora i regulacije, a sve manje lokalnosti, samostalnosti i povezanosti čovjeka s prirodom i stvarnim životom.

Kako vodi prema ispunjenju ciljeva WEF-a, UN-a i drugih.

Izvor: Transformacija Svijesti