Ako pratite zapadne medije, slika Rusije je jednodimenzionalna: autokracija, siromaštvo, korupcija. I to su stvarni problemi koji postoje. No novinarsko poštenje nalaže i drugu stranu — da se pogledaju i područja u kojima ruska država funkcionira na načine koji bi mnoge Europljane iznenadili, ili čak i pozavidjeli.
1. Benzin koji si svi mogu priuštiti
Litra benzina u Rusiji košta oko 0,75 eura. U Zagrebu platite 1,62 eura. U Berlinu gotovo dva eura. U Norveškoj — koja je bogata naftom — plaćate oko 2,10 eura jer je porez visok. Dakle zemlja bogata naftom tjera svoje građane da to dodatno plate.
S druge strane Rusija, kao jedan od najvećih svjetskih proizvođača nafte, subvencionira gorivo za vlastite građane. Rezultat je vidljiv svaki dan: tankati auto u Moskvi košta otprilike četvrtinu onoga što košta u Beču. Za prosječnu rusku obitelj koja ne zarađuje zapadnjačke plaće, ta razlika nije sitnica — ona znači mobilnost koja je dostupna svima, ne samo bogatima.
2. Majke i djeca: ozbiljan novac, ne simbolični poticaji
Dok europske vlade govore o demografiji i objavljuju strategije natalitetne politike koje svode na par stotina eura, Rusija je 2006. pokrenula program koji se zove “materinski kapital” i koji i danas, gotovo 20 godina poslije, ostaje jedan od najdarežljivijih obiteljskih programa na svijetu.
Za svako dijete, obitelj dobiva jednokratnu isplatu od 690.000 rubalja za prvo dijete i 912.000 rubalja za drugo — što je otprilike 7.000 i 9.300 eura. Novac se može koristiti za kupnju ili poboljšanje stambenog prostora, dječje obrazovanje ili majčinu mirovinu. Obitelji s troje i više djece dobivaju dodatno: država otplaćuje do 450.000 rubalja hipoteke — oko 4.600 eura direktno s duga za stan. Porodiljni dopust traje do 3 godine uz naknade, a djeca od prvog do četvrtog razreda imaju besplatne tople obroke u školi — svugdje, bez obzira na prihode obitelji.
Do 2025. izdano je više od 14 milijuna certifikata za materinski kapital. Za usporedbu: Hrvatska nema ni izbliza ekvivalentan program.
3. Moskovski metro: javni prijevoz koji posramljuje Europu
Moskovski metro otvoren je 1935. i od tada je rastao u jedan od najvećih, najbržih i najrazgranatijih sustava podzemne željeznice na planetu. Danas ima 265 stanica i dnevno preveze oko 9 milijuna putnika — više nego londonski i berlinski metro zajedno.
Cijena jedne vožnje: oko 0,80 eura. Radi 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Vlakovi dolaze svakih 90 sekundi u vršnim satima. Stanice su poznate po mramornim dvoranama, mozaicima i lusterima — projektirali su ih arhitekti koji su svaku stanicu tretirali kao javnu skulpturu, ne kao funkcionalnu rupu u zemlji.
Dok europske metropole godišnje diskutiraju o proširenju metroa i troše milijarde na nekoliko novih kilometara, Moskva ima infrastrukturu koja je doslovno funkcionalnija i pristupačnija nego sustavi u Parizu, Londonu ili Berlinu — i košta desetinu cijene.
4. Brzi vlak koji radi
Sapsan — ruski brzi vlak koji spaja Moskvu i Sankt Peterburg — pokriva 650 kilometara za 3 sata i 40 minuta, pri maksimalnoj brzini od 250 km/h. Usporedbe radi, u Hrvatskoj vožnja vlakom između Zagreba i Splita traje oko 8 sati, i to pod uvjetom da nema problema, a najčešće ih ima. Sapsan vozi 8 do 12 puta dnevno u oba smjera. Cijena karte kreće od 30 eura, pa do 60 eura za udobnije vagone.
Rusija ima jednu od najvećih željezničkih mreža na svijetu — gotovo 86.000 kilometara pruga — i veliki dio je modernizirala na standarde koji pariraju japanskom i francuskom TGV-u. Sve to u zemlji koja ima 11 vremenskih zona i čiji su geografski izazovi neusporedivo veći od europskih.
5. Internet koji je brz i jeftin
Prosječna cijena internetskog paketa u Rusiji je između 5 i 10 eura mjesečno za veze od 100 do 500 Mbps. U Berlinu isti paket košta 30-40 eura. U Zagrebu 20-30 eura.
Rusija ima jednu od najgušćih i najbržih optičkih infrastruktura na svijetu — posebno u gradovima. Prosječna brzina interneta u Moskvi konzistentno se nalazi u globalnom vrhu, ispred Pariza, Londona i New Yorka. Streaming, gaming, video pozivi — sve funkcionira bez problema za iznos koji u Europi ne bi pokrio ni telefonski račun.
6. Sveučilišno obrazovanje: znanje nije luksuz
Visoko obrazovanje u Rusiji za domaće studente je ili besplatno ili simbolično jeftino — ovisno o fakultetu i sveučilištu, godišnje školarine na državnim sveučilištima kreću se između nule i nekoliko tisuća eura, niže od zapadnoeuropske prakse, a pogotovo niže od američke. Sveučilišta poput MGU (Moskovsko državno sveučilište) i MIPT-a (Moskovski fizičko-tehnički institut) redovito su visoko rangirani na globalnim ljestvicama po kvaliteti nastave iz matematike, fizike, kemije i informatike.
Tradicija matematičkog i tehničkog obrazovanja u Rusiji duboka je i rezultira generacijama inženjera, programera i znanstvenika koji su traženi diljem svijeta. Nije slučajno da su osnivači Telegrama, Page Layout Engine za Adobe, Kaspersky antivirusa i niza globalnih tech kompanija — Rusi školovani na ruskim sveučilištima.
Nijedna od ovih točaka ne znači da je Rusija savršena zemlja. Ali znači da stvarnost nikad ne pristaje u jednostavne naracije — ni u pozitivne ni u negativne. Novinarstvo koje prikazuje samo jednu stranu nije novinarstvo. To je propaganda – i to je ono što svakodnevno slušamo u našim mainstream medijima.
Ostavite komentar