Trg bana Josipa Jelačića nije imao slobodnog mjesta. Povorka je krenula u 11 sati s Trga kralja Tomislava i hodala prema Jelačićevom — Strossmayerovim trgom, Zrinjevcem, Praškom — i kad je stigla na odredište, tamo su je dočekali oni koji su došli direktno. Trg je bio pun. Praška ulica bila je zagušena do prvog semafora. Organizatori su pustili dron koji je snimio scenu i objavio: “Ako vas pitaju koliko nas je bilo — svi.” Točnih procjena još nema, ali nijedan ozbiljan promatrač ne raspravlja o tisućama. Raspravlja se o desetcima tisuća.
“Vlast je ovdje da služi narodu, a ne otpadnoj mafiji,” stajalo je na jednom od transparenta. To je bila poruka dana. I bila je upućena jednoj konkretnoj osobi — Andreju Plenkoviću.
Što ih je dovelo na ulicu
Uzrok koji je skupio toliko ljudi nije nastao odjedanput, nastao je godinama.
Priča o 37.000 tona opasnog otpada odloženog u Lici — otrova koji se procjeđuje u tlo i podzemne vode Like — nije priča o jednoj nesreći ili jednom propustu. To je priča o sustavu u kojem je netko mogao godinama dovoditi kamione pune teških metala i drugog opasnog otpada u najrjeđe naseljenu hrvatsku regiju, plaćati nekoga da zatvori oči. Tko je taj netko, otkud novac, tko su “dužnosnici partije na vlasti” koje opisuju organizatori — na to pitanje USKOK tek treba odgovoriti.
No pitanje institucionalnog zanemarivanja već ima odgovor. Lika je mala, siromašna, demografski ispražnjena regija — točno onaj tip mjesta gdje se takve stvari mogu dugo raditi bez da itko digne glas, jer nema dovoljno glasova koji bi bili čuti. Sve dok ih nema dovoljno. Kao danas.
Kronologija veleizdaje: pandemija, Ukrajina, otpad
Ono što je od prosvjeda u Gospiću napravilo nešto što podsjeća na naboj koji se nije osjetio još od velikog anti-pandemijskog prosvjeda 20.11.2021. To je akumulacija koja traje godinama.
Pandemijske mjere koje su uništile male poduzetnike, iznajmljivače, ugostitelje — dok su se kupovali lažni testovi i zaštitna opreme po cijenama koje su podigle obrve čak i onima koji nisu previše pratili. I to od “odabranog člana stranke” i njegovog sina koji je sada eto, navodno mlad preminuo u nekoj dalekoj zemlji, dok ga naše pravosuđe traži.
Milijarde eura poslane Ukrajini — uključujući pola flote helikoptera koja je bila namijenjena hrvatskoj vojsci — dok su ličke ceste ostale ono što jesu, a liječnički domovi u Gospiću, Otočcu i Gračacu radili sa zastarjelom opremom. Pet milijardi eura vojnih nabava — Rafalei, Leopardi, HIMARS, Chunmoo — dok prosječna mirovina ostaje 600 eura. I sada ovo: 37.000 tona otrova u tlu Like, pod nadzorom države koja je tvrdila da kontrolira uvoz otpada.
Tko je bio na Trgu
Tu je bilo i lijevih i desnih, i odjevnih kombinacija za Pride, i onih u crnim majicama kakve obično viđamo na koncertu Thomsona. Kad se ljevica i desnica tako ujedine oko neke teme, to je HDZ-ova najgora noćna mora.
Naš najslavniji glumac Rade Šerbedžija šetao je s prosvjednicima i poručio da za ovo “netko mora odgovarati”. Najpoznatija pjevačica Severina je bila na Trgu: “Dio mene je umro i pretvorio se u malog vampira koji im sada pije krv.” Sindikat novinara, Sindikat policije, SSSH, NHS, Matica — svi organizirani sindikati pridružili su se pozivu. Predsjednik Milanović je podržao prosvjed — šef njegova ureda Orsat Miljenić došao je “kao građanin.” Cjelokupna saborska oporba, i lijeva i desna, najavila je dolazak.
Ovaj put nije bilo opstrukcija od strane režima. Obavještajne službe nisu zabijale vozilo hitne pomoći u prosvjednike kao što su radile za vrijeme pandemijskih prosvjeda, a novinari nisu izmišljali napade, kao što je to uradio notorni RTL-ov reporter Goran Latković.
Jedini koji je objašnjavao zašto neće doći bio je Ivan Matijević, predsjednik HDZ-ove Gradske organizacije u Zagrebu koji sebe opisuje kao Ličanina. Rekao je da se “primjenjuju dvostruki kriteriji.” Ni on, ni Plenković, ni nitko iz Vlade nije stao na Trg i rekao: “Razumijemo vašu ljutnju, ovo je naša odgovornost.”
Sramotno. Ali očekivano.
Je li ovo kraj Plenkovića?
Pogledajmo strukturu: Oporba je u Gospiću organizirana i napadačka. Milanović je nedavno sazvao izvanrednu sjednicu Sabora. MOST je predao prijedlog opoziva u sedam točaka. Pa su buknuli požari i na tjedan odvukli pažnju. Stipe Petrina je tvrdio da je to namjerno napravljeno od strane režima, upravo zato da se odvuče pažnja. Opasna tvrdnja, ali ne bi nas čudilo i da je djelomično istina.
Pa je Plenković potpisao kupnju Chunmoo raketne lansere, ogromna vojna nabava bez ikakve javne konzulatacije, bez rasprave u Saboru. To je Plenkovićev politički stil koji poznajemo: čekaj da nevrijeme prođe, ponudi nešto spektakularno da promijeni temu, osiguraj koalicijsku većinu na minimalnim ustupicama. Funkcioniralo je svaki put do sada.
No deseci tisuća na Trgu bana Jelačića s transparentima koji kažu “Izdaju nećemo oprostiti” nije nevrijeme koje prolazi za tjedan dana. To je nešto što ostaje u sjećanju.
Ako pogledamo od pandemije, preko Ukrajine, svih mogućih gospodarskih afera, do današnje situacije s otpadom – Andrej Plenković i njegova banda pravomoćno osuđenih, kronični su veleizdajnici. Nije pretjerano to reći. Iako su na vlast došli legalno, njihova vlast je potpuno nelegitimna, jer je samo 17% birača glasalo za njih. Ostalo su “riješili” kupnjom žetončića u Saboru.
Ovako više ne ide, nešto se mora promijeniti. Ali u sustavu u kojem se “žetončići” kupuju lijevo i desno, pitanje je koliko izbori uopće imaju smisla. Čini se da je “ulica” jedino što ta banda razumije i čega se iskreno boji. Sa velikim globalnim ratom koji je, čini se, pred vratima, Hrvatska bi mogla ući u “period destabilizacije”, ono nešto o čemu ne smijemo ni pomisliti.
Revolucija.
Ostavite komentar