Savezni sud u Miamiju. Andrew i Tristan Tate sjede u američkom pritvoru od 11. srpnja, kad su uhićeni na temelju britanskog zahtjeva za izručenjem. Britanska kruna ih tereti za silovanje i seksualne napade koji su navodno počinjeni između 2010. i 2017. — optužbe stare preko 10 godina.
Odvjetnik Matthew McBride odmah je bio direktan: “Naši klijenti su nevini. Protivit ćemo se izručenju.” Američki Vrhovni tužilački ured u Miamiju tvrdi da Tateovi predstavljaju opasnost za zajednicu i rizik od bijega. Sudac je produljio pritvor. Tateovi čekaju.
Istovremeno, u Bukureštu, rumunjski tužitelji 4. rujna 2026. podnijeli su novu optužnicu — proširenu varijantu prethodne, s novim optužbama za prometovanje maloljetnicima. Predmet je otišao pred preliminarni sudski kolegij koji ima 60 dana za pregled. Suđenje nije zakazano. Može trajati godinama.
Tate je na vijest o novoj rumunjskoj optužnici odgovorio objavljenim videom iz pritvora: “Bore se protiv mene svim sredstvima koje imaju.”
Kronologija: od pizze do pritvora
Do detaljnih podataka o optužbama protiv braće Tate skoro je nemoguće doći, jer mediji o tome ne pišu, a vlast ih skriva kao zmija noge.
Ali priča za javnost ide otprilike ovako: u prosincu 2022. Rumunjska policija upada u kuću Tateovih kraj Bukurešta, navodno potaknuta Andrewinim tweetom u kojemu se “razračunava” s Gretom Thunberg koristeći sendvič s janjećim mesom iz rumunjskog restorana — tweet koji navodno potvrđuje da je u Rumunjskoj. Tate je to odmah nazvao “najapsurdnijim razlogom za uhićenje u povijesti.” Uhićeni su Andrew, Tristan i dvije rumunjske žene — Georgiana Naghel i Luana Radu.
Nakon tri mjeseca u pritvoru, prebačeni su u kućni pritvor. Nakon dodatnih mjeseci, u sudski nadzor — obvezno javljanje policiji, zabrana napuštanja države. U veljači 2025. rumunjske vlasti su konačno ukinule ograničenja, braća su slobodna otići. Odlaze u SAD.
Srpanj 2026. — uhićenje u Americi na britanski zahtjev. Pravni krug se zatvorio.
Za onu drugu stranu te priče, potrebno je poslušati medijske nastupe Andrew Tatea, pogotovo u nedavnom Jack Neel podcastu, gdje u više od 3 sata objašnjava detalje svog sudskog slučaja i o tome kako su mu navodno namjestili sudski progon jer je odbio surađivati sa dubokom državom. Taj intervju je dao samo 2 mjeseca prije uhićenja u Miamiju.
Ono što ide u korist Tateovim
Prvo: nitko ih nije osudio. Tri i pol godine od uhićenja u Rumunjiji — bez presude. Rumunjsko pravosuđe nije brzo, ali ta činjenica stoji.
Drugo: rumunjski sud je 2024. vratio predmet tužiteljima. Bukureštanski žalbeni sud zaključio je da je dio dokaza neprihvatljiv i vratio optužnicu na doradu. To nije oslobađajuća presuda — ali je signal da je u prvotnoj optužnici bilo problema.
Treće: dvije rumunjske žene koje su bile navedene kao žrtve — Georgiana Naghel i Luana Radu — u javnim nastupima branile su Tateove. Naghel je rekla da nije žrtva i da je sudjelovala dobrovoljno. Radu je dala slične izjave.
Četvrto: odvjetnik tvrdi da su optužbe politički motivirane. McBride je rekao da su britanske optužbe “pokušaj ograničavanja slobode govora.” Tate sam tvrdi da se progon intenzivirao direktno proporcionalno s rastom njegove popularnosti — i da je koincidencija između njegovog globalnog dosega i broja zemalja koje ga gone previše precizna da bi bila slučajna.
Progon ili pravda?
Ono pitanje koje Tate postavlja — i koje ima legitimnu novinarsku dimenziju — jest: je li ovdje na djelu sustavni progon čovjeka koji promovirajući tradicionalnu muškost i direktno kritizira mainstream medijske narative?
Nije to pitanje bez temelja. Tate je jedan od najutjecajnijih glasova takozvane “manosfere” — prostora koji promovira tradicionalne muške vrijednosti, odbacuje feminizam i kritizira ono što naziva “slabošću modernog muškarca.” Taj set ideja izaziva snažnu alergijsku reakciju u progresivnim medijima i institucijama.
I Tate je u tome bio globalno uspješan — procjenjuje se da ga slijedi između 50 i 100 milijuna mladih muškaraca diljem svijeta, od kojih mnogi u njemu vide prvog javnog glasa koji im govori da je u redu biti muškarac koji ne ispunjava progresivna kulturalna očekivanja.
Je li to dovoljan razlog za institucionalnu koordinaciju progona? Na to pitanje suđenje — ako ikad dođe do njega — mora ponuditi odgovor koji se temelji na dokazima, ne na percepciji i medijskoj hajci.
Ostavite komentar