Ukrajina ima 33 milijuna hektara obradive zemlje — više nego ijedna europska država. Zemlja je crnica, jedna od najplodnijih na planetu, koja hrani stotine milijuna ljudi godišnje. Taj dio Ukrajine ne gori, ne uništava se trajno, ne gubi se u pregovorima. On postoji i čeka — i netko ga kupuje.
Dok nas mediji zaokupljaju brojevima ranjenih, napredovanjem fronte i diplomatskim summitima, jedna tiha priča odvija se usporedno. Američki agrobiznis divovi i financijski fondovi koji upravljaju bilijunima dolara ušli su u Ukranjinu kao zajmodavci, investitori i kupci — i izišli kontrolirajući nešto što bi se, u svakom drugom kontekstu, nazvalo onim što jest: kolonijalnim preuzimanjem tuđe imovine u trenutku slabosti.
Oakland Institute: “Rat i krađa”
U veljači 2023., godinu dana nakon početka ruske invazije, američki Oakland Institute objavio je izvještaj koji je u mainstrem medijima prošao gotovo nezapaženo. Naslov je bio direktan: “War and Theft: The Takeover of Ukraine’s Agricultural Land.” Autori Frédéric Mousseau i Eve Devillers proveli su godinu dana mapirući tko kontrolira ukrajinske obradive površine.
Zaključak: oligarsi, korumpirani pojedinci i veliki agrobiznis zajedno kontroliraju više od devet milijuna hektara — više od 28 posto sve obradive zemje u Ukranjini. No to nije samo domaća priča. Iza tih domaćih holdinga stoje zapadne financijske institucije, private equity fondovi i korporacije koje su, počevši od Majdana 2014., sustavno gurale Ukrajinu prema reformi kojom bi se zemlja otvorila tržištu.
Ta reforma — zakon o prodaji poljoprivrednog zemljišta — stupila je na snagu 2021. kao jedan od uvjeta za dobivanje financijske pomoći od Međunarodnog monetarnog fonda. Nije bila ukranjinska ideja. Bila je uvjet.
Cargill, BlackRock, ADM, Bunge: poznata američka imena
Belgijska zastupnica u Europskom parlamentu Barbara Bonte u studenom 2024. uputila je pismo Europskoj komisiji u kojemu navodi kompanije koje su, “prema nekoliko uznemirujućih izvještaja”, stekle kontrolu nad velikom količinom ukranjinskog poljoprivrednog zemljišta: Cargill, Archer Daniels Midland (ADM), Oaktree Capital Management i Bunge Limited — sve američki korporativni divovi s tržišnom kapitalizacijom u stotinama milijardi dolara.
Cargill je privatna kompanija — jedna od najvećih u SAD-u — koja se godinama pozicionirala u Ukrajini kroz ulaganja u terminale, preradu i distribuciju žitarica. ADM je jedan od četiri “ABCD” divova koji kontroliraju globalnu trgovinu žitaricama. Bunge je brazilsko-američki agrobiznis konglomerat. BlackRock — koji upravlja imovinom vrednijom od 10 bilijuna dolara — ušao je kroz financijske instrumente rekonstrukcije.
Bonte je Komisiji postavila direktno pitanje: “Kakva je Komisijina procjena utjecaja ove rasprodaje europskog poljoprivrednog zemljišta multinacionalnim kompanijama koje služe isključivo američkim interesima na europsku stratešku prehrambenu sigurnost?” Odgovor nije bio dramatičan — Komisija je rekla da “prati situaciju.” Rasprodaja se nastavila.
Zakon koji brani strancima da kupuju — i rupe kroz koje prolaze tankeri
Ovdje dolazimo do detalja koji u cijeloj priči izgleda kao rupa namijenjena upravo onima koji je mogu iskoristiti.
Ukrajinski zakon formalno zabranjuje strancima i stranim kompanijama direktnu kupnju poljoprivrednog zemljišta. To se može promijeniti samo nacionalnim referendumom — i Zelenskyjev ured taj referendum stalno odgađa, kao što uostalom odgađa i bilokakve druge izbore.
No zakon dopušta lizing. Dopušta stranicima s dvojnim državljanstvom kupnju. Dopušta kontrolu kroz domaće kompanije registrirane uz strano financiranje. I — ključno — u ratnim uvjetima, kada su uredbe izvršne vlasti zamjena za parlamentarne zakone, granice su fleksibilne.
Prema dostupnim podacima, cijena hektara ukrajinske obradive zemlje pala je za vrijeme rata — sa 1.161 dolara u srpnju 2021. na 1.086 dolara u lipnju 2024. U dolarskom ekvivalentu ne čini se puno, ali inflacija hryvnje drastično je erodirala realnu vrijednost za domaće prodavatelje. Za nekoga tko ima dolare ili eure — to je rasprodajna cijena za nešto što će za dvadeset godina vrijediti višestruko više.
Pomoć vezana uz reformu
Oakland Institute posebno naglašava jednu vezu koja se rijetko eksplicitno govori: zapadna financijska pomoć Ukrajini nije bila bez uvjeta.
“Pomoć pružena Ukrajini u posljednjim godinama bila je vezana uz drastičan program strukturalne prilagodbe koji zahtijeva stvaranje tržišta zemljištem kroz zakon koji vodi prema većoj koncentraciji zemlje u rukama moćnih interesa,” stoji u izvješću. Taj isti obrazac Oakland Institute dokumentirao je i u Africi, Latinskoj Americi i Aziji — zemlja se otvara “investicijama” kao uvjet za kredite, investitori ulaze, lokalni mali farmeri nemaju šanse konkurirati.
Razlika u Ukrajini je jedino u veličini: 33 milijuna hektara crnice, jednih od najplodnijih na planetu, u jednoj transakciji dostupni kao “investicijska prilika” za one koji su bili na pravom položaju u pravo vrijeme.
Tko to plaća
Koalicija ukrajinskih farmera, akademičara i NGO-a u prosincu 2022. — dok je rat tek tekao — pozvala je vladu da suspendira zakon o tržištu zemljištem i sve transakcije za vrijeme rata i poslijeratne obnove “radi garancije nacionalne sigurnosti i očuvanja teritorijalnog integriteta u ratno i poratno doba.”
Vlada Zelenskog ih naravno nije poslušala i zemlja je ostala na prodaju. To nas ne čudi, uostalom neki će reći da je Zelensky zato i doveden na vlast.
Ima jedna rečenica iz Oakland Institute izvještaja koja doslovno sažima sve: “Ovo je situacija u kojoj Ukranjinci gube na svim frontovima.” Na fronti im umiru sinovi. A iza fronte, netko kupuje polje na kojemu su ti sinovi odrasli.
Rat će se jednog dana završiti i zemlja će ostati tamo jest — samo pod drugim vlasnicima.
Izvori: Oakland Institute, “War and Theft: The Takeover of Ukraine’s Agricultural Land” (veljača 2023.); Kyiv Post, “Agro-Companies Buy Up 18 Percent of Ukraine’s Legal Land Market” (kolovoz 2024.); Janata Weekly, “U.S. Corporate Land Grab in Ukraine Underlies War with Russia” (siječanj 2025.); Barbara Bonte, pismo EU parlamentu (studeni 2024.)
Ostavite komentar